| |
Foto priča br.6.
RESTORANI PORTUGALA - I dio
Piše: DARKO STIPANIČEV
Moram priznati da je Portugal na mene ostavio snažan dojam, možda i zbog toga što je mom nepcu odgovarala kuhinja Portugala. Na žalost nisam imao prilike probati domaću hranu ali i restoranska mi je savršeno odgovarala. Nisu to bili razvikani restorani u kojima jede portugalska šminka, već pučki restorani u kojima jede narod.
Jednu smo večer izašli s kolegom portugalcem u restoran koji je trenutno "in". Nalazi se u preuređenim dokova Lisabona. Jela su bila umjetnički aranžirana i detaljno opisana, ali samo na portugalskom. Jeli smo "Blago zapečenu grdobinu u maslacu prelivenu umakom od šumskog voća i muškatnog grožđa" i "File od lista punjen kozicama pirjan na porto vinu". Ne mogu kazati da je bilo loše, ali nije bilo ni nešto posebno, naravno osim cjene. Cjena je bila četiri puta veća od uobičaje cijene jela u "narodnim" restoranima, u kojima ukus hrane nije niti malo zaostajao. Najzanimljiviji dio te večeri je bio razgovor s kolegom iz Portugala o životu u njegovoj zemlji.
Portugal je po prosjećnim plaćama vrlo blizu nama. Ljudi prosjećno zarađuju 3 do 4.000 kuna, svi rade i poslije posla na crno, ali ono što je zanimljivo, bar što se ove teme tiče, svi masovno posjećuju restorane. Moj kolega kaže da skoro nema čovjeka koji ne ode bar jednom tjedno s cijelom obitelji u restoran. Sigurno je razlog i taj što su cjene umjerene, a pogotovo cjene vina. Razlika u cijeni vina kupljenog u dućanu i naručenog u restoranu je možda 20-30%. Razgovarao sam i s vlasnikom jedne male betulice u Lisabonu koji kaže da im je zarada dovoljna s obzirom da se vino kupuje u veletrgovca koji ne zaračunava maloprodajnu maržu. Restorani u kojima portugalci jedu pretežno su obiteljskog tipa u kojima rade svi, od babe i dide do unuka. Često, u vrijeme predaha, svi skupa sjednu za jedan od stolova te sami ručaju ili večeraju. U takvoj atmosferi čovjek se osjeća domaće, pa mu i hrana ima domaći okus.
Ali dosta priče. Ovu šetnju kuhinjom Portugala zamislio sam kao gastronomski foto putopis kroz restorane koje smo mi obišli i jela koja smo u njima blagovali. Radi se o restoranima u Lisabonu, restoranima u malim ribarskim mjestima Nazare i Ericeira koji se nalaze sjeverno od Lisabona, te restoranima u mjestima Portinho da Arrabida i Vilamoara južno od Lisabona. Neke od recepata možete pročitati ako kliknete na znak  . Krenimo od sjevera:
Nazaré
Nazar é je najpoznatije ribarsko mjesto Portugala koje se nalazi na Atlanskoj obali između Lisabona i Porta. Danas se sve više okreće turizmu. Sve zgrade uz more imaju u prizemlju restoran. Mi smo posjetili jedan koji je bio malo u unutrašnjosti mjesta. Više nam se svidio. U Nazar é-u se naravno jedu rakovi, školjke i ribe. Ipak je to najpoznatije ribarsko mjesto Portugala.
 |
Turistički Nazaré - velika pješčana plaža, hladno more i stotine restorana.
|
 |
 |
Mali obiteljski ribarski restoran. Kičasto uređenje, plastićno cvijeće i voće, ali zato hrana domaća i izvrsna.
|
Na ulazu je naravno izloženo sve ono što restoran nudi: male kozice, kraljevske kozice, puževi, školjke, ribe ... |
 |
 |
| Počeli smo s hladnom platom Mariscos Diversos ili kako bi kod nas kazali "Plata plodova mora". U sredini je velika rakovica (latinski Cancer pagurus ili engleski Common Europen Crab), a okolo su tri vrste škampa i kozica, mali jastog i nekoliko vrsta školjki. |
Drugo je jelo bio tipičan portugalski rižoto s morskim plodovima - Aroz de marisco: škampi, kozice, mali jastog, lignja, kućice. |
 |
 |
| Rižoto u tanjuru. Za razliku od našeg rižota dosta je rjeđi i u saftu ima dodane mljevene paprike. |
Slijedeće jelo je bio Calderadas à Pescador - neka vrsta portugalskog brudeta žestok, jušan i ukusan. |
 |
 |
| Uz puno povrća u jelu je bilo nekoliko vrsta riba, školjki, sipa ... Uostalom pogledajte recept. Caleradas je u Portugalu popularan jednako kao i bouillabaisse u Francuskoj ili brudet kod nas. |
I na kraju slatko, a što drugo nego portugalska rožata. Istina kod njih se zove Pudim Molotoff a služi se uz Ovos Moles - Slatka jaja. Ovo je tipični desert pokrajine Algarve (jug Portugala), ali se danas proširio po cijelom Portugalu. Oko vas zanima pročitajte i recept . |
Ericeira
Ericeira je malo ribarsko mjesto na Atlanskoj obali između Nazarea i Lisabona. Zanimljivo je po tome što nema luku, pa se ribarski brodovi svaki put po povratku s ribolova traktorima potežu na obalu. Danas je mjesto jedno od turističkih centara pokrajine Oeste. U Ericerii smo se odlučili za tipičan riblji roštilj (gradele), jedan od tradicionalnh portugalskih načina pripremanja hrane iz mora. Kako to izgleda pogledajte:
 |
 |
Parkiranje ribarskih brodova traktorima dok u pozadini tutnji Atlantik.
|
Na ulazu u restoran izložba: plodovi mora i |
 |
 |
| nekoliko vrsta riba. Neizbježni brancini iz uzgajališta, ali i dosta divlje ribe iz mora. Prije nego uđeš u restoran moraš izabrati što ćeš jesti. |
Vlasnik restorana je tu na ulazu, okružen gradelama ispod kojih se puši prava vatra. |
 |
 |
| Restoran gleda na Atlantik, iako je cijeli ostakljen. Ljeto ovdje ipak previše kratko traje. |
Tipična grilada: veliki list od 80 dkg, nekoliko velih trilja (barbuna) koji su vrlo cijenjeni portugalski specijalitet, po cijeni u rangu najbolje ribe i dvije velike kraljevske kozice razrezane po polovini i tako spremljene. kao prilog mali krompiri kuhani u kori, koji se u kori i serviraju i salata. To se posebno ne plaća. Cijene ? Otprilike kao kod nas. Svaka riba ima svoju cijenu, a kilo najbolje ribe je cca. 300 kn |
 Nastavak (II dio) - Portinho di Arrabida i Villamoara Nastavak (III dio) - Lisboa
|
|
