Dio XVI.: Ronilac

Noć je protekla mirno, premda sam u neko doba osjetila nečije tijelo kako se pokušava priljubiti uz moje. Odbila sam ga, grubo, ne sjećajući se da li je ponovno pokušavalo. Žensko, muško, svejdeno. Trebalo mi je samo malo dobrog sna. \r\n

Probudila sam se odmorna i sama. Probudio me nekakav zvuk snažnog motora, valjda glisera. Nekoliko sam minuta razgledavala prostranu kabinu, stražnju i lijevu. Začudila me neobična tišina. Sunce je već bilo visoko, a kroz prozor koji je gledao u cockpit nazirao se jedan par nogu. Dlakavih. Na sebe navučem kratku haljinu, majicu, zamislim se nad gaćicama… Ne, ipak mi je ugodnije biti gola. Izađem. 

U cockpitu je sjedio jedan od naših slavljenika. Palačinka. Učini mi se tužan, pa ga upitam što je. Pomislim kako smo jučer ipak malo pretjerale, ali…On mi reče da je tužan jer su otišle. Naišao je nekakav gliser, rekle su da su to njihovi prijatelji, i nema ih više.  

- Možda zauvijek. U stvari, sigurno zauvijek…

- A ostali?

- Još spavaju.

I ne razmišljajući zašto to činim, potapšam ga po ramenu. I sama sam se malo iznenadila njihovom naglom odlasku, ali na isti smo se način i upoznale. Možda je i bolje tako nego dugo i nezgrapno rastavljanje. 

Pa dobro, kad su one otišle ni ja više namam što raditi u ovom muškom društvu. Zamolim ga da me prebaci gumenjakom do obale. Vidno razočaran spusti se u gumenjak i pridrži se za brod dok ja nisam prenijela sebe i svoje stvari. Gledao me molećljivo, ali ja sam bila odlučna. Sjednem na rub gumenjaka. Veslao je neprestano mi gledajući ispod haljinice. Više se nije sramio, pokušavajući upiti prizor za koji nije siguran kad će mu se ponovno ukazati. Pomislivši kako sam bezobrazna, još malo raširim noge. 

Da nas je netko gledao s obale vjerovatno ne bi znao kuda smo se uputili. Veslao je malo lijevo, desno…sva je sreća što smo bili gotovo sa svih strana okruženi obalom. Konačno smo i pristali. Zahvalio mi na svemu. I ja njemu.

Uputila sam se preko kamenja kao da znam kamo ću. U stvari, na ovom otoku to se uvijek zna. Pješčana plaža na zapadnoj strani otoka! 

Uistinu je lijepa. Kad sam nogama zakoračila po pijesku već je bilo prošlo podne. Od sjenke vidjela sam si samo kosu. Nekoliko je ljudi sjedilo na jednom kraju plaže zaklonjeni suncobranom, tri su broda bila usidrena podalje od obale. Dvije jedrilice i jedan motornjak. Odabrala sam potpuno pust kraj uvale. Sama, skinula sam se i legla u pijesak. Uh, bio je vruć. Zakoračim u vodu i polijem pijesak gdje ću leći. Ugodno se smjestim. Noge uronim u plitko more, haljinicu prebacujući preko lica. 

Ne znam koliko je vremena prošlo, i da li sam možda za trenutak zaspala, kad me probudi čudan šum. Nisam se uplašila, pokušavajući još uvijek s haljnom preko lica pogoditi što bi to moglo biti. Šum je dolazio s mora, ali ne odveć udaljen. Najprije pomislih na delfina, ali ubrzo mi je postalo jasno da u takvom plićaku to može biti samo ronilac. Nisam se micala, osim koljena, povlačeći noge iz mora. Disanje prestane. Kad sam podigla haljinicu s lica, ravno ispred mene, u plićaku od nekih desetak centimatara, netko je pažljivo pretraživao morsko dno. Imao je masku i dihalicu, dihalicu kroz koju je dopirao zvuk disanja. Nekoliko sam ga trenutaka promatrala, ali on je i dalje gledao u vrlo plitko morsko dno. 

Ustanem, protčavši pored njega u dublje more. Činio se iznenađen, jer naglo je ustao, možda čak i prestrašen, ne stideći se svoje nabrekle muškosti u malim kupaćim gaćicama. A ja sam plivala leđno, gledajući ga ravno u masku. Udaljavala sam se od njega, a on je polako ulazio u sve dublju vodu. Zaroni…I to duboko. Očekivala sam njegovu sijenku negdje ispod mene, a zamišljajući ga kako me od ispod promatra, rukama se uhvatim za bedra i raširim noge, pogledu mu darujući širom rastvorenu pičku. Još sam od jučer bila napeta. Pojeli smo hrpu palačinki ali same se nismo zadovoljile. Ili sam u međuvremnu postala nimfomanka? Nisam li malo pretjerala s… Ali, njega nije bilo. Već pomalo zabrinuta okretala sam se na sve strane. Nema ga?! Jedino je objašnjenje da je ronio sve do motornjaka koji je bio usidren pedesetak metara dalje… Dobro me zajebo. Ipak, bila sam sigurna da me odnekud promatra.\r\n

Zaplivam prema obali, ali ne onoj pješčanoj, već bližoj, kamenoj. Polako plivajući uz obalu tražila sam pogodan kamen. Nije ga bilo lako naći. Ravne površine, udoban, ali naglo odrezan u dubinu. Već sam htjela odustati, kad sam ugledala jedan takav. Bio je malo uronjen u more, ali kako sam bila sigurna da neću morati dugo čekati, zajašim ga oprezno, bojeći se da na mjestima nije proštar. Ali, bio je iznenađujuće udoban. Legla sam potrbuške, s cijelom glavom iznad površine. Polovica mi je tijela bilo u vodi, a na kraju kamena, negdje do pola izložena suncu, presijavala mi se stražnjica. Noge su mi visjele u more, polako tonući, a onda bih ih opet podigla prema površini. Pazila sam da mi pička bude vidljiva samo iz mora. Mamac nije mogao biti bolje postavljen. Ako mi plan ne uspije, i to brzo, mogla bih se prehladiti.

I već kad sam počela sumnjati, začula sam…ali zvuk nije bio isti. Nije to bilo disanje kroz disaljku. I neobično golicanje…Pridignem se. Oko mene tisuće mjehurića. I njegova sjenka. I žuta! Ovaj je put došao s bocama! 

Ne razmišljajući, ponosna na efikasnost mamca, uronim stražnji dio tijela dublje u more, nudeći mu se, očarana dodirom nabujalih mjehurića. Podsjećalo me na ugodu tuša, ali ovog puta tuširana zrakom. On je bio strpljiv, izdišući zrak ispod mene, uzbuđujući me na način koji dosad nisam nikada osjetila. Nije me dodirivao, pripremajući me za još veću ugodu. Zamišljala sam kako će ući u mene, kako će me…Nisam mogla više izdržati, prstima se dodirujući, šireći se, pokušavajući mu pokazati koliko sam uzbuđena. I već kad sam svršila, možda i drugi put, osjetila sam kako izranja, kako se gura u mene, sva naprčena, duboko, nabreklo…i !? Odjednom je sve stalo, utihnulo. 

Okrenem se, a po tragu mjehurića koji su i dalje dosizali površinu, bilo mi je jasno da se udaljuje. Sjela sam na kamen, još uvijek ne vjerujući, promatrajući sve udaljeniji trag disanja. Prođem prstima između nogu…promatrajući ruku punu sluzi sperme?! 

Zbunjena, nisam znala što misliti. Čak više nisam bila ni uzbuđena, ne vjerujući da je samo došao, priredio mi nešto tako neobično, i onda jednim ubodom istresao u mene svo svoje sjeme.