Dio XV.: Rođendan

Moram priznati da se nismo dugo dvoumile. Kad su već bili tako pristojni i ljubazno nas zamolili za društvo, zašto ih ne bismo povele sa sobom. Uostalom, nije zanemariva činjenica da su oni iznajmili jedrilicu.

- Može kapetane! Na Levrnaku! - vikne ona starija, rukom pokazujući na obližnji otok.

Kad smo zašli iza sjeveroistočnog rta Levrnake, ulazeći u njezinu poznatu uvalu, pitaju nas gdje ćemo pristati. Gledaju u mene. Odgovorim im da što se tiče mene, možemo ostati i na sidru. I one se slože, ali pod jednim uvjetom… Zatim se nasmiju i pozovu me u kabinu.

- Slušaj, kad bismo mogle birati radije bismo spavale s tobom nego s njima. A oni, očito je, očekuju od nas štošta. Možemo ostati s njima, ali nema jebanja. Kako mi je danas rođendan, imamo kompromisno riješenje. U obzir dolazi samo drkanje, i to kroz prozore. Ako se slažeš, to ćemo im reći.

Rekla sam da se slažem, premda nisam razumijela što misle pod drkanjem kroz prozore?! Uostalom, jedan bismo se dan mogle i odmoriti od muškaraca. Ja prije svih.

Izašla sam u cockpit i pažljivo slušala kako im ona objašnjava pravila ponašanja. Svečano im priopći da je njoj danas rođendan i da povodom toga ima jednu specijalnu želju, želju koja je ostvariva ako nam obećaju kako neće svojim ponosnim udima ulaziti među naše noge, i baš im je tako rekla, ali da se ne boje, jer biti će zadovoljni i zadovoljeni. Zabava počinje čim padne mrak, i to po njezinim uputama. Do tada - kupanje!

Jasno, nisu imali ništa protiv, još se požure čestitati joj rođendan. Obećali su i darove, samo da se usidre. U uvali su bila dva broda, jedna jedrilica i jedan motornjak. Na obali, vezani za uski ponton, vidjelo se još nekoliko jedrilica. Pitaju nas gdje da se usidrimo. Ona pogleda oko sebe i pokaže na istočnu stranu uvale, objašnjavajući im da je bolje biti podalje od očiju i ušiju drugih jedrilica. Na te njezine riječi nisu se čuli uzdasi, ali je njihovo uzbuđenje svakim trenutkom bilo sve veće.

Kad su se usidrili, i to vrlo brzo i uspješno, ona ih zamoli da skinu gaćice, kupaće gaćice. Smješeći se, međusobno se pogledavajući, učinili su to kao najposlušniji dječačići.

- Dobro, zanima me samo veličina, to mi je potrebno da bih vas adekvatno smjestila.

Nismo shvaćali što hoće, i same se sve više zanimajući što namjerava. Zatim nas je potjerala u vodu. Nama je rekla da ne trebamo nikakav dodatna objašnjenja, da ćemo sve same shvatiti. Bilo bi najbolje da otplivamo do obale, zajedno s njima, neka se tamo malo osunčamo, neka ih odvedemno do pješčane plaže, koliko ona zna jedine na Kornatima, a ona će početi s pripremanjem jela.

Tako je i bilo. Izležavali smo se na toplom kamenu, prošetali se do pješčane, zapadne uvale ovog otoka, pozdravili se s nekoliko parova, nudista…

Kad je postalo vidljivo da je dan na izmaku, uvjeravajući nas da već je gotovo mrak, premda se još dobro vidjelo, počeli su nas požurivati na brod. Predložile smo kupanje po mraku, ali oni su žurili na rođendan. Pa dobro. Uskoro smo plivali prema jedrilici.

Prvi među njima pokuca po krmenom dijelu jedrilice pitajući da li je slobodno. Ona izađe iz kabine, čudeći se gdje smo dosad, i da nije lijepo slavljenicu ostavljati tako dugo samu. Bila je svečano obučena, izazovno našminkana, s kravatom, od nekog posuđena. Rekla je da večera je već odavno na stolu, ali samo za nas, djevojke, muškarcima su mjesta na palubi, točnije - iznad prozora, kako smo se i dogovrili. Zatim ih pozove na jedrilicu, svakome u ruke dajući frotirasti ogrtač.

- Ovo će biti vaša odjeća. Ispod ne trebate ništa oblačiti. Vi djevojke, strpite se još malo, najprije moram njih smjestiti.

Bili su poslušni, oblačeći ogrtače. Pitala ih je da li im je zima, a ako nije neka zauzmu svoja mjesta. Mi ih više nismo mogle vidjeti.

Nakon nekog vremena došla je i po nas. Ja sam se već tresla od zime. Rekla je da sada možemo izaći. Pružila nam je ručnik, a u cockiput nas je čekala odjeća. Pogledavajući na palubu, vidjeli smo naše muško društvo kako leži potrbuške, na mnoštvu madraca i jastuka, a u sredini između njih bila im je servirana hrana. Mumljali su u znak ugode, oblizujući prste.

Djevojke, jeste li gladne?

Nije trebala dva puta pitati, jer nismo jele ništa gotovo cijelog dana. Svečano nas pozove u kabinu, rukom nam pokazujući na raskošno namješten stol. I?! Oooo, svašta?! Kroz prozorčiće s palube, visjele su palačinke. A palačinke su bile omotane oko njihovih…pa nevjerojatno?! Oko svakog kurca obavila je palačinku, dobro ih zalijepila pekmezom, i još u sredini zavezala nekakvom ukrasnom trakom. Smijala se…I mi smo se smijale, polako sjedajući za stol.

Ne žurite, najprije aperitiv! - i ponudi nas pićem.

Predlažem da počnemo jesti od onoga kojemu se prvi digne. Ustane, svakom posveti nekoiko trenutaka, prstima mu nježno pumpajući jaja. Nije trebalo dugo čekati. Prva su se dvojica odmah počela uspravljati, a ona polako obliže palačinku, obuhvaćajući je ustima…Isto smo i mi učinile, neprestano se smijujći, pokušavajući palačinku što drže održati na svojim postoljima.

Kad je pojela jednu, pa drugu, vikne glasno:

Hoćemo još!

Dva su uda brzo nestala, zatim se na isti način zapakirana vratila. Ovog puta nije ih trebalo milovati. Palačinke su se jedva držale na svojim ukrućenim stalcima.

Ja sam pojela tri, i možda bih mogla još jednu da se nisam plašila kako će jedan od njih svršiti. Ali, ona kao da je to jedva čekala.

Djevojke, kava. Kava sa šlagom!

Mene je uhvatio takav smijeh da se nisam mogla suzdržati. Suze su mi dolazile na oči, a ona je iz termosice natočila tri kave, govoreći da nema ničeg boljeg od kave sa šlagom. I muzle smo, muzle smo naše ležeće muškarce, sve dok jedan nije svršio. Onda smo sve tri približile šalice njegovom glaviću i pokušale skupiti što više šlaga. I drugog smo izmuzle, a kad je na red došao treći slavljenica reče da ih možda nije dobro miješati, možda će se okus pokvariti… Pričekale smo, u miru popile kavu, a onda natočile kavu u nove šalice. Probali smo od svakog, i složile se da neke bitne razlike nema. Možda je jedan od njih popio nešto više alkohola, jer osjećalo se to u kavi - kao koreto.

Ostatak večeri provele smo u smišljanju jela koje bi bilo pogodno ubuduće za ovakvo serviranje. Slavljenica je bila zadovoljna proslavom svojeg rođendana, a oni gore, prema dogovoru, nisu smjeli u kabinu. Nisu se bunili, samo nas ponekad pitajući što ćemo piti, i da ne zaboravimo na palačinke. Ima ih još. S čokoladaom.