Dio XVII.: Ronilac više nije davao znakove postojanja

Ronilac više nije davao znakove postojanja. Čak sam pomislila otplivati do motornjaka koji mi se činio njegovim obitavalištem, ali što bih mu mogla reći?! Da se zabunio, da ja nisam skladište sperme, pogotovo ne njegove, i da mu je ovom prilikom vraćam, a ako se to ponovi…Ili se čovjek možda srami? Vrijeme svršavanja: jedna i pol sekunda! Nije lako živjeti s tom činjenicom. Možda se cijelog života ne skida iz ronilačkog odijela samo da ga netko ne prepozna. Ne baš cijelog, ali recimo od sedamnaeste godine. Nađem li ga u kakvom depresivnom stanju morala bih s njim razgovarati pola dana. Uvjeravati ga da to i nije strašno, da je važno da li se ljudi vole, i na kraju bih mu vjerovatno morala malo popušiti. Za utjehu. Dvije sekunde. Eto vidiš, već je bolje!

Lagano plivajući uz obalu vratila sam se do plaže. Pješčane. Moje su stvari još uvijek bile na istom mjestu. I ljudi na suprotnom kraju plaže. Već sam osjećala laganu drhtavicu. Odveć sam vremena provela u moru. Zamotam se u ručnik i sklupčam tijelo, a glavu položim na ruksak. Sunce me grijalo, osjećajući toplinu kako mi se vraća u tijelo. I glad. Danas još ništa nisam jela. To me prene. U ruksaku pronađem novčanik. U njemu je bilo još nešto novaca, u svakom slučaju dovoljno za obilat obrok, a imala sam i karticu. Jasno, kako ovdje nitko ne prima karticu, ovih ću se dana morati dokopati kopna i podići nešto novaca.

Na ovom sam otoku već bila jednom, dok smo učili jedriti, i poznata mi je vrlo pristojna ribarska kuća u kojoj smo dobro jeli. Možda bih u njoj mogla i prespavati. Nekako s tim mislima, čini mi se da sam i zaspala…

Probudilo me neobični žamor. U početku sam samo otovrila oči, pokušavajući otkriti što bi to moglo biti. U svakom slučaju radilo se o većem broju ljudi. Onda se pridignem…i imam što vidjeti! Jedan, dva…pet ronilaca sjedi u plićaku ispred mene i sa sebe skida ronilačku opremu. Poneki od nih pogledavaju prema meni, smješeći se. Otkud su sada ovi došli?!

Prva mi je pomisao bila da je među njima i onaj moj! Moj jebač! Prema njihovim pogledima nisam mogla reći da li me netko od njih više zagleda, ili se možda netko od njih srami. Uostalom, ako je među njima zna da ga neću moći prepoznati. Svi imaju iste boce, maske, peraje…Skidaju se. Eto, dvije od njih su žene. Čak nisam mogla raspoznati muško od ženskog. Dakle, tri naprema dvije. Zanimljivo, rekoh sebi…vrlo zanimljivo!

Kad su skinuli većinu opreme, još uvijek ne skidajući odijela, sjednu na pijesak veselo raspravljajući o tome gdje su bili i što su doživjeli. Zauzimajući sve više prostora oko sebe, raspoređujući silnu opremu, približili se mjestu na kojem sam ležala. Gola, naravno, jer ja se nisam imala čega sramiti. Govorili su engleski, premda Englezi nisu bili. Ništa, nisam htjela ništa poduzimati, okrećući se na trbuh, izlažući njihovim pogledima stražnji dio tijela.

Natovareni opremom nekamo su se uputili. Prolazeći pored mene, prvi se okrene i upita me da li želim poći s njima. A kao potvrdu njegove želje pogleda me i djevojka do njega. Nasmješi mi se. I ja.

Zašto ne! - odgovorim im na engleskom.

Obučem se, spremim stvari u ruksak i krenem s njima. Pitam je da li mogu pomoći, ali ona reče da su već navikli nositi sve te stvari. Nisam pitala kamo će, a kako nisu bili odveć razgovorljivi, šutila sam i ja. Samo poneki smješak.

S plaže smo zakoračili na kamenu stazu, pa preko hrpta otoka spustili se u unutrašnju uvalu. I dalje, stazom prema kućici, onoj ribarskoj. Kad smo stigli do kućice okrenu se k meni i pokažu mi na nju. Pohvale se da ovdje stanuju. Pozovu me unutra. Koristili su stražnji ulaz koji je vodio do jednog i jedinog apartmana na katu kuće. Nekoliko kreveta, tuš, a na terasi velik stol. Pokažu mi da se slobodno smjestim. Uputim se prema terasi, ali jedna me od dvije djevojke zadrži, objašnjavajući mi da se oni, kako je to već uobičajeno, poslije ronjenja uvijek malo relaksiraju. Ako želim mogu im se pridružiti. Kad sam upitala na što misli, prst stavi preko ustiju, šišteći upozorenje, pokazujući mi da zatvorim oči i budem trenuak strpljiva.

Čula sam njihovo kretanje, a ubrzo nakon toga osjetim i nečiji dodir. Čujem da sada mogu otvoriti oči. One dvije držale su veliku rastegnutu bijelu plahtu, poput zida, a kroz tri rupe na plahti, u njihovoj stajaćoj visini, virila su tri muška uda. U stvari jedan udav i dva uda. Gledale su me, znatiželjno, a ja nisam pokazivala odveć veliko iznenađenje. Zatim jedan od trojice nešto malo jače viken, preuzimajući krajeve plahte, tako da su djevojke sada bile slobodne. Neko su se vrijeme smješkale, kao dogovarale, i neprestano mene pogledavale. Kad su shvatile da neću biti prva, jedna uzme u usta lijevi, a druga onaj krajnji desni. Najveći ponude meni.Počele su ih navlačiti, oblizivati…

Ustanem, uzmem svoj ruksak i izađem van. Jednom me danas zajebo, možda baš on, premda nisam imala osjećaj da mu je bio tako velik. Uostalom, nismo više djeca. Tako sam se igrala dok sam bila mala. Ne baš mala, ali u srednjoj školi. Sjela sam za stol ispod njihove terase. Izašao je domaćin i pitao me želim li što piti, jesti…Naručila sam ribu, jednu koju sam odabrala s pladanja kojeg mi je ponudio. I pola litre vina. Drago mi je bilo što sam izašla, ali morala sam sebi priznati da sam uzbuđena. Cije dan me nadražuju, a ja još nisam imala prilike svršiti. Neka je ovca meketala u blizini. Da sam muško…Jedino ne znam kako se ovca uzbudi. Jadno muško, sigurno ga žulja.

Domaćin donese pola litre bijeloga. Natoči, ja otpijem malo. Pita hoću li ribu lešo ili na gradelama. Pitam što je bolje. On kaže lešo. Može i malo blitve. Vino je samo pojačavalo moje uzbuđenje. Da li muško može popušiti samome sebi? Na primjer neki jogi?

U tom trenutku jedno muško izađe iz kuće. Ljubazno me pozdravi i prođe pored mene. Spusti se do mora. Skoči na barku, iz nje izvadi podvodnu pušku, još jednom provjeri kako je vezana i uputi se puteljkom iza kuće. Popijem još gutlja i pođem za njim. Pušku je polijevao vodom iz nekakve bačve. Upitam ga što radi. Iznenadi se, odgovarajući da je mora očistiti od soli. Odmaknem pušku, otkopčam mu hlače, uhvatim ga za jaja, pričekam trenutak. Diže se. On sjedne na kamenu stepenicu, a ja na njega. Naguram se do kraja, nekoliko ga puta snažno stisnem bedrima oko tijela. Ne dozvoljavajući mu ni milimetra da se iz mene izvuče, gnječeći ga svom snagom, svršim. Za trenutak zastanem, otpustim orgazam do kraja, a on kao da je shvaćao što želim. Nije se micao, snažno me pritišćući na sebe. Napipam mu jaja. Lagano ih gnječeći svom širinom dlana, dozvolim mu da raširi noge, pokušavajući mu i jaja ugurati u sebe. I dalje, napipavši mu korijen, zavlačeći mu jezik u dubinu usta, uhvatim ritam kurca, svršavajući, i ja, i konačno…i dobro…jako…nepoznato…

Svom snagom zagrljeni, nismo znali kako se odvojiti. Bilo mi je neugodno, bilo je i njemu. Nekako sam se s njega izvukla, okrenula, obukla…Nisam ga dobro ni zagledala. I on je zašao za nekakva vrata.

Na stolu me čekala riba. Lešo. I ja sam bila lešo. Ili se to kaže na gradele? Ili na roštilj?