F.I.J.E.T. je svjetska udruga turističkih novinara i pisaca u turizmu (F.I.J.E.T. - Fédération Internationale des Journalistes et Ecrivains du Tourisme) čija je misija, ne samo promocija turizma i putovanja, već i nastojanje da se aktivnošću članova doprinosi održavanju mira i sigurnosti diljem svijeta, jačaju i razvijaju suradnje među nacijama putem kluture, obrazovanja i turizma, promiču osobni kontakti među civilizacijama i kulturama, kao i slobodna razmjena ideja putem međunarodnog turizma. FIJET već odavno ima i hrvatsku podružnicu FIJET Croatia koja okuplja hrvatske turističke novinare i pisce u turizmu.
Svake godine F.I.J.E.T. organizira godišnji kongres u drugoj zemlji domaćina. Ove 2024. godine kongres je bio malo drugačiji od uobičajenih. Održao se na kruzeru tijekom 4 dana krstarenja od Civitavechie do Marseilla. Kako je bilo na kruzeru, posebno tijekom posjeta tri grada Mallorca-Valenzia-Marseille prikazati ćemo u ovoj foto reportaži.
Domaćin F.I.J.E.T. kongresa za 2024.g. je bila Costa Pacifica, jedan od novijih kruzera kompanije Costa.
Kruzer je organiziran tako da se kongres može jednostavno održati. F.I.J.E.T. je ima posebnu prostoriju u kojoj se odvijao radni dio kongresa...
a za stolom predsjedavajućih je sjedila i naša Marijana Rebić, glavna tajnica svjetskog i hrvatskog F.I.J.E.T. -a.
Ovo mi je treći put u Palmi de Mallorca, a prvi put sam bio prije 25 godina s Hrvatskom čigrom --> vidi reportažu. Mallorca je najveći otok u španjolskom arhipelagu Baleari, poznat po prekrasnim plažama, kristalno čistom moru i slikovitim planinskim krajolicima Tramuntane, koja je pod zaštitom UNESCO-a. Otok ima bogatu povijest i kulturnu baštinu, s utjecajima Rimljana, Mavara i Katalonaca, što se može vidjeti u arhitekturi Palme de Mallorce, uključujući impresivnu gotičku katedralu La Seu.
Gotičku katedralu La Seu u gradu Palma poznata i kao Katedrala svete Marije, jedno je od najimpresivnijih arhitektonskih djela na Mallorci, sagrađena na mjestu nekadašnje maurske džamije. Katedrala je kroz stoljeća doživjela brojne preinake, a poznati arhitekt Antoni Gaudí sudjelovao je u njenoj restauraciji početkom 20. stoljeća, dodajući joj modernističke elemente i unoseći inovativne promjene u unutrašnjost.
Poznata je po svojim visokim vitrajima, uključujući jedno od najvećih rozeta na svijetu.
Dio uz katedralu je idealno područje za brojne imigrante i prodaju "originalnih" Luis Vutton torbica, ...
ali za one kojima je previše jeftina Louis Vutton torbica za 20 EUR, malo dalje je i pravi dućan Louis Vuttona na tri kata. Grad Palma je poznato europsko ljetovalište u koji navraćaju i najbogatiji, pa nije čudo da se u glavnoj ulici nalaze ovakvi dućani.
U istoj ulici Pg. de Born su i brojni drugi luksuzni dućani, neki s vrlo zanimljivim dekoracijama fasade.
Lokaciji odgovaraju i cjenici u lokalnim kafetrijama. Cijena kapučina je 5,20 EUR ako želite talijanski, a ako želite bečki čak 5,80 EUR (nisam niti znao da postoji bečki kapučino).
U tom dijelu užeg centra stalno se nešto događa. Mi smo naletjeli na snimanje reklame, ali nismo shvatili o čemu se radi.
Cijena nekretnina u Palmi prate njenu razvikanost. Primijetili smo puno nagencija za nekretnine s bogatom ponudom. Primjer stana s pogledom na more od 75 m2 - cijena 375000 EUR (5000 EUR/m2).
Grad obiluje urbanim spomenicima. Jedan od njih je kuća naglavačke.
Nalazi se u dijelu Palme koji je prepun umjetničkih galerija i dizaajnerskih dućana namještaja.
Glinena skultura umjetnice María Isabel Ballester iz serije Hope.
Nakit inspiriran fosilima amonita.
...
...
U jednoj od galerija prodavali su se svjetleće dekoracije - idealno za opremit šminkerske apartmane.
U jednoj od galerija bila je i prodajna izložba pop up umjetnika Heiner Mayera sa skromnim cijenama oko 15000 do 20000 EUR
Još jedna od slika Heiner Mayera.
Zanimljiva umjetnička 3d djela optičkih portreta koja su napravljena od uspravno postavljenih drvenih boja.
Kako ima ovako puno galerija, očito je da Palmu posjećuju turisti koji kupuju i umjetnička djela, za razliku od na primjer Splita koji u centru možda ima samo 2 - 3 galerije umjetničkih slika i predmeta. Ostalo su sve suveniri i fast - food restorani. U Palmi nismo vidjeli skoro niti jedan fast - food, ali zato obiluju mali, simpatični restorani.
Jedan od malih restorana Can Toni u ovom umjetničkom kvartu ...
koji se i dekoracijama nastoji uklopiti u umjetnički kvart.
Evo i njegovog cjenika iz kojeg se vidi da cijene nisu velike. Čini mi se čak i manje nego u Splitu. Najskuplje jelo je Orada na način Mallorce 24 EUR.
Evo i jedne modernije fine dinning betulice u istom kvartu ...
i njenog cjenika. Cijene su malo veće - tasting menu oid 5 slijedova sirove i kuhane ribe po izboru chefa od 180 - 200 EUR za 2 osobe.
Mallorca je poznata po tradicionalnoj gastronomiji, uključujući ensaïmadu (slatko pecivo)i suhomesnate proizvode,
posebno sobrassadu (začinjenu kobasicu). Sobrassada je tradicionalna balearska kobasica od mljevene svinjetine, začinjena paprikom i drugim začinima, koja se suši na zraku i ima mekanu, namazivu teksturu. Najpoznatija varijanta dolazi s Mallorce, a zaštićena je oznakom zemljopisnog podrijetla (IGP), pri čemu se najbolja verzija naziva Sobrassada de Mallorca de Porc Negre, napravljena od autohtone crne svinje. Sobrassada se tradicionalno jede na kruhu, često u kombinaciji s medom ili sirom, ali se također koristi kao sastojak u raznim jelima, uključujući umake, punjenja i pečena jela.
Palma ima i krasnuo uređena unutrašnja dvorišta pod utjecajem Maura.
Mallorca je poznata i po trgovini biserima, pa ima i puno dućana s nakitom od bisera. U Palmi postoji i Muzej bisera za koji na žalost nismo imali vremena.
I na kraju, na putu natrag do kruzera slika koja najbolje pokazuje zašto se Palma zove Palma. Na njihovu sreći sadili su vrstu koju ne napada palmina pipa koja je uništila većinu palmi na Jadranu.
Valenzia
Ovo mi je bio prvi posjet gradu Valenzia i moram priznati da me ugodno iznenadio. Posjet je možda bio u krivo vrijeme. Par dana prije našeg dolaska područje oko Valenzie je bilo pogođeno velikim bujičnim poplavama, ali u samom gradu posljedice nisu bile vidljive.
Valenzia je i grad naranača, od nejestivih, ukrasnih koje ukrašavaju sve gradske trgove, pa do plantaža jestivih valencijskih naranči.
Iz Valenzie je i poznata firentinska obitelj Borgie. Obitelj Borgia bila je moćna plemićka i papinska dinastija koja se u Valenziji zvala Borje. Stekla je veliki utjecaj u renesansnoj Italiji, posebno kroz papinstvo pape Aleksandra VI. (Rodrigo Borgia). Poznati po političkim intrigama, nemilosrdnim manevrima i legendama o trovanju protivnika, članovi obitelji, poput Cesara i Lucrezije Borgie, igrali su ključne uloge u borbama za moć u Firenci, Rimu i cijeloj Italiji.
Valencijska gotička katedrala koja se u više navrata dograđivala.
Posebno je poznata po tome što se u njoj čuva Sveti Gral - kalež iz kojeg je Isus pio na posljednjoj večeri.
Uži dio grada je pun znamenitosti. Jedna od njih je i palača Palau del Marqués de Dos Aguas.
Spomenik na trgu ispred katedrale.
Atmosfera na trgu ispred katedrale.
Ciudad de las Artes y las Ciencias (Grad umjetnosti i znanosti) u Valenciji jedan je od najimpresivnijih modernih arhitektonskih kompleksa u Europi. Dizajnirao ga je poznati španjolski arhitekt Santiago Calatrava, uz doprinos Félixa Candele, a izgradnja je trajala od 1996. do 2009. godine.
Kompleks se prostire na 350.000 m² i sastoji se od nekoliko futurističkih građevina:
• L’Hemisfèric – planetarij i kino s IMAX projekcijama.
• Museo de las Ciencias Príncipe Felipe – interaktivni znanstveni muzej.
• L’Umbracle – natkrivena šetnica s vrtovima mediteranske flore.
• L’Oceanogràfic – najveći akvarij u Europi, s različitim morskim ekosustavima.
• Palau de les Arts Reina Sofia – operna i koncertna dvorana.
• El Ágora – višenamjenski paviljon koji se koristi za događanja i izložbe.
Ciudad de las Artes y las Ciencias simbol je moderne Valencije i jedno od najposjećenijih turističkih mjesta u Španjolskoj.
Museo de las Ciencias Príncipe Felipe – interaktivni znanstveni muzej i
L’Oceanogràfic – najveći akvarij u Europi, s različitim morskim ekosustavima.
El Ágora – višenamjenski paviljon koji se koristi za događanja i izložbe
Calatrava je bio posebno opsjednut vodom i mozajicima od razbijenih pločica.
Vraćamo se natrag u staru Valenziu uz nekoliko impresija s njenih ulica. Grad je pun butika s dizajnerskom odjećom. Pažnju nam je privukla ova dizajnerska haljina za svečane prilike.
Grad je poznat i po odličnom sladoledu ...
i jednom posebnom slatkišu turrón (nugat od badema i meda) koji ima i cijeli dućan na glavnom trgu ispred katedrale.
Gastroenteróloga scena Valenzie je izuzetno bogata, posebno što se tiče plodova mora i ...
naravno paelle. O njoj smo davno napravili i posebnu reportažu --> reportaža o paelli koju bi možda danas, nakon posjete Valenziji i ispravio. U Valenziji ne priznaju ništa nego tradicionalnu paellu koja nema morske plodove. Ova o kojoj sam ja pisao je modernija fusion varijanta, ali to sam na kraju reportaže i naglasio.
U jednom od restorana paellu reklamiraju crtežom koji je očito kreirala generativna umjetna inteligencija pa sam i ja upitao Dalle-E da mi nacrta sliku tradicionalne Paelle
Evo što je Dalle-E nacrtao, a mi završimo jednom od rečenica iz reportaže:
A lo largo de los siglos, los pueblos de la mediterránea han dedicado todo su talento y todo su saber a prefeccionare el arte de vivir.
Kroz stoljeća su narodi Mediterana posvetili sav svoj talent i znanje usavršavanju umijeća življenja.
Stanovnici Valenzie to sigurno znaju
Slijedeća i zadnja destinacija ovog kratkog kruzing putovanja je bio francuski Marseille. Marseille je najstariji grad u Francuskoj, osnovan još 600. godine pr. Kr. od strane grčkih kolonista iz Fokeje, te je danas drugi najveći grad u zemlji i jedna od najvažnijih mediteranskih luka. Grad je poznat po svojoj raznolikoj kulturnoj baštini, znamenitostima poput bazilike Notre-Dame de la Garde i staroj luci (Vieux-Port), te po tradicionalnim jelima kao što je riblja juha bouillabaisse. Marseille je dinamičan i multikulturalan grad koji spaja bogatu povijest s modernim urbanim razvojem, a 2013. godine proglašen je Europskom prijestolnicom kulture. U staroj luci je i ova moderna instalacija - uglačano metalno ogledalo u kojem se oslikava slika trga na dnu luke.
Unutar kompleksa nalaze se Prirodoslovni muzej Marseillea (Muséum d’Histoire Naturelle de Marseille), koji sadrži bogatu zbirku fosila, minerala i eksponata vezanih uz floru i faunu, te Likovni muzej Marseillea (Musée des Beaux-Arts), koji čuva umjetnička djela iz raznih epoha. Imali smo sreću da smo navratili baš na dan kada je ulaz u muzej bio besplatan.
Kako sam ja opsjednut starim prirodoslovcima Prirodoslovni muzej je bio pravo mjesto za posjet ...
posebno malakološka zbirka. Na slici je Mitra zonata, jedna od najrjeđih mediteranskih (i jadranskih) školjki. Kako na etiketi piše ova je ulovljena 1955.g. na lokaciji La Ciotat.
U muzeju je upravo bila i interaktivna izložba na temu mačke i psi, koja je ljudsku ljubav prema ovim životinjama ilustrirala od umjetnosti do zabavnih znanstvenih činjenica.
Marseille je i grad sapuna. Na slici je sirovi sapun, baza za sve kasnije vrste i forma.
Sapunjarnica La savonnerie Marseillasise ...
nudi sapune u svim oblicima i varijantama. Ovo je sigurno jedan od suvenira koji turisti nose iz Marseilla.
MđDruga bitna točka su sirevi i specijalizirani dućani koji nude stotine vrsta sireva, od kozljih mekih ...
do zrelih i tvrdih.
Marseille je i grad morskih plodova. Na mnogo mjesta morske plodove možete kupiti za kući ili sjesti, pa pojesti tucet kamenica.
Ono što se meni posebno sviđa je raznolikost ponude. Na plati sirovih morskih plodova bude i nekoliko desataka vrsta.
Cijene nisu male. Degustacijska plata s 12 različitih kamenica u restoranu dođe 32 EUR, 2,7 EUR po kamenici
Restorani su na svakom koraku, posebno uz staru luku.
Kako je konkurencija velika, nastoje i izgledom privući goste.
...
Cijene su prihvatljive. Dnevni menu u tri slijeda, a za svaki možeš birati 6 - 7 jela samo 24 EUR.
u drugom restoranu 26 EUR. To je sigurno i razlog zašto su restorani puni, prvenstveno domaćih gostiju. Ne smijemo zaboraviti da je prema statističkim podacima prosječna neto plaća u Francuskoj za 2024.g. bila 2587 EUR, a u Hrvatskoj 1366 EUR, pa su Francuzima ove cijene u biti duplo manje. Kod nas bi, ako bismo gledali prema plaći, dnevni menu od 3 slijeda trebao u stvari biti 12 -13 EUR.
I na kraju da ne zaboravimo slavni Bouillabaisse. Bouillabaisse je tradicionalna riblja juha iz Marseillea, koja se priprema od raznih vrsta ribe i morskih plodova, uz dodatak aromatičnih začina poput šafrana, češnjaka i peršina. Ovo jelo potječe od ribara iz Marseillea koji su koristili manje vrijedne ribe za pripremu bogate i ukusne juhe, a danas se smatra jednim od najpoznatijih specijaliteta francuske kuhinje.
Posebnost Bouillabaisse iz Marseillea u odnosu na druge varijante bouillabaissea leži u nekoliko ključnih elemenata:
- Autentične vrste ribe – Tradicionalna marsejska verzija koristi specifične vrste ribe koje su karakteristične za Sredozemno more, uključujući ribu škorpionku (rascasse), morsku jegulju, morsku mačku i druge lokalne vrste, dok druge verzije mogu koristiti dostupniju ribu.
- Posluživanje – Za razliku od mnogih ribljih juha, prava marsejska bouillabaisse poslužuje se u dva koraka – prvo se servira juha s krutonima i rouille umakom, a zatim se odvojeno poslužuju riba i morski plodovi.
- Bogata aroma i začini – Marseilleška bouillabaisse koristi šafran, komorač, narančinu koricu, češnjak, maslinovo ulje i peršin, dok se u nekim drugim regijama koristi manje začina ili blaže arome.
- Strogi tradicionalni recept – 1980. godine poznati kuhari iz Marseillea definirali su “Chartre de la Bouillabaisse”(Pravilnik o bouillabaisseu) kako bi zaštitili autentični recept i razlikovali ga od pojednostavljenih verzija koje se pripremaju drugdje u Francuskoj i svijetu.
- Povijesni i kulturni značaj – Bouillabaisse iz Marseillea nije samo hrana, već dio identiteta i tradicije grada, dok su druge riblje juhe više prilagođene lokalnim sastojcima i običajima.
Zbog ovih elemenata, prava marsejska bouillabaisse smatra se jedinstvenim gastronomskim iskustvom, a ne samo običnim ribljim jelom.
O Bouillabaisse, ali i drugim ribljim juhama i složencima namjeravam napisati posebni prilog.
Vratimo se mi Marseillu, pa pogledajmo i malo drugačiju stranu. Nedaleko od centra, u kvartu gdje je bio moj hotel prihvatljive cijene živi jedan drugi Marseille koji je oduvijek privlačio ljude iz cijelog svijeta. Tako i ovdje, par stotina metara od stare luke na ulicama je cijeli dan otvorena tržnica svega i svačega.
U starim zgradama su novi stanari, ...
a posebno je zanimljiv način sušenja robe. Kod nas bi razapeli tiramolo preko cijele ulice.
I fasade su u stilu kvarta, a mene posebno zanima kako su napisani ovi grafiti? Da li su umjetnici visili na konopu ili su iskoristili skelu dok se bojala fasada.
Pogled na Marseille sa Notre-Dame de la Garde:
Drugi dio života na kruzeru s naslovom "Što se na kruzeru jede" u posebnoj reportaži.
