Ostao sam dužan treći dio putopisne trilogije iz Istanbula. U biti još 28.VII 2003. u galeriju Morskog prasca sam podigao slike, a tekst jednostavno zaboravio napisati. Radeći nedavno reviziju galerije naletio sam se dugovanja pa evo i teksta. Ovaj se put radi o putovanju u okolicu Istanbula. Imali smo dva slobodna dana pa smo odučili otići na dva cjelodnevna izleta. Prvi je bio do otočja u Mramornom moru, a drugi do obala Crnog mora. Pa krenimo od Mramornog mora.
U Mramornom su moru samo dva arhipelaga Arhipelag Marmara i Arhipelag Adalara poznat i kao Prinčevo otočje. Adalari su bliže Istanbulu, u stvari Adalari su ljetovalište Istanbula. Imaju brodsku prugu skoro svaki sat, a kako se do njih ne vozi dulje od sat vremena, odabrali smo njih zanedjeljni izlet.
Mapa Adalara - otoka koje su poznatiji pod nazivom Princes' Islands
Sastoje se od četiri veća i nekoliko manjih otoka. Brod staje na svakom od njih, a zadnja mu je stanica najveći otok Buyukada, pa smo baš njega odbrali za iskrcavanje. Po građevinama na Buyukadi se vidi da su ljetovalište od davnine. U stvari i ime Prinčevo otočje (Princes' Islands) su dobili po kraljevskoj palači koju je Justin II izgradio na Buyukadi još 569. godine. U bizantisko su doba otoci bili poznati kao mjesto egzila i meditacije u brojnim samostanima koji su po otocima bili sagrađeni.
U drugoj polovici XIX stoljeća uvodi se redovita brodska pruga iz Istanbula, pa Adalare počinju posjećivati i turisti. Uz obalu su sagrađene bogate vile, pretežno drvenih fasada.
Vile na Buyukadi
Ali maknete li se samo malo od turističkog centra naletite i na prizore koji i nisu baš primjereni turističkom prikazivanju.
Drugi tip vile na Buyukadi
U ovom se slučaju radilo o nekoj vrsti štale, s obzirom da su na Adalarima automobili zabranjeni i da se cjelokupni, baš cjelokupni promet i ljudi i robe odvija kočijama. Ima ih stotine, a posljedica je da cijela Buyukada smrdi po konjskoj mokraći i da dobro trebate paziti kuda hodate da ne biste ugazite u govno. Istina zakon ih obvezuje da konju ispod repa razapnu neku vrstu kesu u koju bi konji trebali ispuštati svoje ispustke (strašno mi se sviđa engleska riječ 'droppings' koja puno finije zvući od naše riječi govno i koju bismo mogli prevesti kao ispustci), ali naravno konj kao konj, pa mu štogod i pobjegne, a kočijašu ni na kraj pameti nije da se zaustavi i to skupi. Sve u svemu definitivno ne bih glasao za ovaj tip ekološkog transporta na nekom o naših otoka. Previše je smrdljiv. Više mi se sviđaju ekološka vozila tipa bicikla. A zanimljivo je da na Adalarima nismo vidjeli niti jednu Rent-a-bike poslovnicu. Dakle ili pješice ili konjskim zaprekama.
Konjske zaprege na Buyukadi
Za ostalo sa Adalara pogledajte foto- album u nastavku teksta.
Slijedeće je putovanje bilo prema Mramornom moru, malom mjestu Sile od svega 5.000 stanovnika. Do njega smo došli dvosatnom vožnjom autobusom, od čega smo se više od sat vremena vrtili po Istanbulu. Sile je poznat po velikoj luci, za sada ribarskoj, ali kako kažu velike su im ambicije napraviti i lučicu za jahte.
Luka mjesta Sile na obali Crnog mora
Kao svugdje u Turskoj i Sile su prepune kontrasta. Cijeli je jedno veliko gradilište. Grade se apartmani na sve strane, a onda dvjesto metara od njih primjeri tradicionalne gradnje:
Tradicionalna gradnja u mjestu Sile
Samo mjesto Sile je u stvari odmaknuto od mora. Izgleda da su bježali od njega, a tek se u posljednje vrijeme mjesto okreće moru. Ono što sam ja primjetio je krasna konfiguracija obale za lov ribe podvodnom puškom. Stijene i grote, a sve djevičansko i netaknuto. Pretpostavljam da ovdje ima vrlo malo podvodnih lovaca (ako ih uopće i ima). Zanimljivo bi bilo organizirati takvu ekspediciju. A riba koju smo vidjeli u restoranima je više manje vrlo slična našoj. Na pladnju su bile i kirnje i zubaci i šargi i ovčice, a mi smo se ipak odlučili za kovača, pripremljenog na turski način o kojem smo već pisali u II nastavku .
Pretpostavljam da bi bilo zanimljivo i ploviti ovim vodama. Pripremam i jedan razgovor s bračnim parom amerikanaca koji se već godinama skiću po svijetu jedrilicom, a među ostalim su projedrili i cijelu obalu Crnog mora. Pričali su da je vrlo zanimljivo, a dosta i zbog toga što brodova dolazi vrlo malo, pa je svaka jedrilica atrakcija.
Pogledajte u foto - albumu i nekoliko slika sa Crnoga mora (koje usput uopće nije crno, već vrlo modro).
 Lokalna pruga koja vozi od Istanbula do rivijere Mramornog mora - otoka koji se turski zovu Kizir Adalar ali su poznati po imenu Princes' Islands.
Viewed: 757 times.
|
 Brod je pravi ruzinavi brod, dosta sličan našim starim brodovima piscima.
Viewed: 657 times.
|
 Tipična turska obitelj u nedjeljnom izletu na Adalare
Viewed: 687 times.
|
 Meni se posebno svidjela tetovaža stopala, i
Viewed: 2446 times.
|
 naravno jedna zamišljena putnica.
Viewed: 1174 times.
|
 Prvi od Adalara - otok Kinaliada šarmantno urešen raznoraznim mobitel antenama. Zamislite ovako postavljene antene na primjer na Prviću ili Zlarinu.
Viewed: 733 times.
|
 Blizu njega je otok Heybeliada i na njemu jedna od raskošnih tajkunskih rezidencija.
Viewed: 678 times.
|
 Pristanište na Heybeliadi.
Viewed: 637 times.
|
 Tipične jahte u Mramornom moru. Prostrani i veliki drveni brodovi.
Viewed: 802 times.
|
I dio - Prvi susret s gradom
II dio - Hrana (ribarnice, tržnice, restorani)