Impresivni pogled iz kvarta Beyoglu
Svaki spomen grada Istanbula u mašti rađa mnoštvo slika, a kako to u životu obično i biva stvarna slika je najčešće bitno drugačija od one koju zamišljamo. Istanbul u svakom slučju treba vidjeti, ali nisam baš siguran da je grad u koji se treba često vraćat. Ili kazano na malo drugačiji način, posjet Istanbulu ne bi trebao trajati više od tri - četiri dana. Brzo te umori i ne dozvoli osjet ladanja i opuštanja. Usisa te svojom mnogoljudnošću, agresijom uličnih prodavača i konobara u restoranima, cjenkanjem, natezanjem i stalnim pokušajima prevare. Svi se slažu u tome da Istanbul nije tipična Turska, Istanbul je metropola koja je na jednom mjestu skupila sve i svakoga. A nije niti čudo s obzirom da je baš na ovom mjestu bila prestolnica triju velikih carstava - rimskog, bizantinskog i otomanskog.
Idealan položaj na Bosporskom tjesnacu s vrlo sigurnom i ogromnom prirodnom lukom Zlatni rog u potopljenom ušću rijeke , odličnom klimom, (nekad) bogatim morem i još uvijek plodnom zemljom privlačio je careve i sultane, a danas uglavno trgovce i turiste.
Zalazi sunca su posebno impresivni naročito iz kvarta zvanog Beyoglu na sjevernoj strani Zlatnog roga. istanbul se inače sastoji od 4 velike četvrti - sjeverno od Zlatnog roga, Beyoglu, a južno Četvrt bazaara, Sultanahmet i Seraglio Point.
Četvrti Istanbula
Beyoglu je moderna četvrt širokih ulica i velikih hotela, u Seragliu i Sultanahmetu su palaće, džamije i muzeji, a u Baazaru trgovine. I sve je puno ljudi, posebno predvečer kada se rijeke ljudi slijevaju prema pješačkim zonama Istanbula. Dućani rade dok ima kupaca, neki do 9, drugi do 10, a neki i do ponoći. Restorani su prepuni svaku večer. Problem je jedino u tome što stranca u svakom, baš u svakom restoranu nastoje preveslati i prevariti, ali o tome više u drugom dijelu kada ćemo govoriti o hrani i restoranima Istanbula i okoline.
Palaća Topkapi posebno je zanimljiva i intrigantna, a posebno njen dio koji je zaokupljao maštu europljana stoljećima - Harem. Brižno čuvan od crnih i bijelih eunuha harem je u biti bila tamnica stotinu žena koje su služile za ugodu samo jednom čovjeku - sultanu. Svoj su položaj mogle promijeniti jedino ako bi sultanu rodile sina, ali vjerojatnost da baš ona bude izabranakao priležnica sultanu u vrijeme njenih plodnih dana i da se rodi baš sin, bila je zanemarivo mala. Ključna figura herema je bila kraljica majka koja je imala prostorije odmah uz sinovljeve. Ovlasti su joj bile velike, upravljala je haremom i određivala kada će koja od žena iz harema provesti noć sa sultanom. Možete zamisliti igre i igrice, intrige i prevare da se odobrovolji kraljica majka kako bi se poklopila računica plodnosti. Posebno je simpatičan bio jedan od sultana, ime i nije toliko važno, koji se okuražio osloboditi utjecaja svoje majke, pa je svoje privatne prostorije prebacio u zgradu u kojoj su živjele miljenice, daleko od majke i njenog izbora. O stvarnom životu u haremu i ne zna se puno, a slika iz tog doba ima vrlo malo. Jedna od rijetkih je minijatura Kupačica iz harema naslikana oko 1741-42. od Abdulaha Bukharia koju vam ovdje donosimo:
Kupačica iz harema
Zanimljivo je i to da eunuhe koji su nakon kastriranja i dalje pokazivali muške reakcije nisu ubivali već puštali među slobodnjake. Valjda su smatrali da im je takva sudbina već dovoljna kazna. Posebno su na glasu bili bijeli eunusi iz neke od kulturnijih zemalja zapada tog doba.
U palači je zanimljiva i velika kuhinja. U ogromnim pećima kuhalo se i peklo po cijeli dan. Trebalo je i nahraniti toliku vojsku ljudi. Jele su se raznorazne delicije ali o tome uskoro poseban Esej o kuhanju.
I to bi ukratko bilo to. Nakon pet dana Istanbula čovjek postaje zamoren. Jedino ga spase izleti u okolicu Istanbula, ali o tome u trećem nastavku.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
II dio - Hrana (ribarnice, tržnice, restorani)
III dio - Kizil Adalar i Sile na Crnom moru