Dio VII.: Zbogom Mario

11.05. (jutro)

Jutro pored Marija bilo je vrlo zanimljivo. Probudila sam se izgurana u kut kabine, njegovim laktom pribijena za onu glupu brodsku lamperiju, ili kako se to već zove. Jedna mi je noga bila između njegovih, premda je tijelom bio zamotan nekako na drugu stranu. Njegovom se položaju nisam odveć začudila jer zaspao je pod utjecajem alkohola, da ne kažem pijan. Pokušala sam se osloboditi njegove težine, ali to nije bilo nimalo jednostavno. Na kraju sam se morala provlačiti između njegovih nogu.

Jasno da sam zapela, i to na njegovu nabreklinu među nogama. Naš bi narod rekao - zornjak! Osjetila sam ga još na trbuhu, ali kad mi se još samo glava trebala provući, Mario me malo jače stisnuo. Da li namjerno, ili ne, iz položaja u kojem sam se našla nisam mogla razaznati. Osjećala sam se glupo, prisjećajući se svog obećanja, pa...Glupo bi bilo vikati, buniti se, jer sama sam se u ovo uvalila.

Prstima mu pokušam još malo skinuti gaćice, namjeravajući ga zahvatiti ustima, ali njegov je stisak bio prejak. Obuhvatim ga rukom kroz gaćice, pokušavajući ga trljanjem...Marijo se pomakao na leđa, ne popuštajući stisak ni za milimetar. Prisjetim se onih glupih borbi dugokosih i debelih divova, i kako gubim bitku prisiljena na predaju stisnuta u groznom klinču njegovih nogu. Pobjeđena, nastavila sam ga gladiti prstima, koliko sam mogla i usnama, uvjerena da je to način na koji ću izbjeći sramni poraz i na kraju biti oslobođena. U stvari nisam ništa mislila. Kurac mi je bio kroz muške gaće nabijen u lice, i ako svrši imam šanse doći do zraka.

Moram priznati da sam se svojski trudila, pokušavajući iz njega istisnuti onih nekoliko kapljica sperme i...konačno. Topla se tekućina natisnula na njegove gaćice, a on se opustio i raširio, konačno, noge. To ga je i probudilo. Gleda me, smješka mi se, glupo, kako samo muškarci mogu izgledati u tom trenutku. Pita me što je bilo, i da li je...Uzmem mu ruku, uvučem je u njegove gaće, a on se začudi, pokušavajući u nešto obrisati tragove svoje sperme. Još uvijek mi nije bilo jasno da li me je svjesno stisnuo nogama, ili je stvarno samo spavao. Kako bilo, muški je svršio.

Zamolim ga da me pusti van iz kabine. Bilo mu je neugodno, doktoru mom, pa me još pokuša nježno poljubiti. Pita me želim li i ja...Odgurnem ga, isto tako nježno, govoreći mu da ne sere! Otvori mi kabinu ispričavajući se. Za trenutak zastanem, sjednem na izlazu iz kabine okrenuta mu leđima. Ipak mi je bio simpatičan. Iz tuš kabine dohvatim ručnik i bacim mu ga da se obriše.

Kad sam se obukla otvorim još jedna vrata, ona koja su vodila u glavni salon broda. U salonu nije bilo nikoga, samo su na stepenicama, na onoj najgornjoj, stajale dvije noge. Muške. Kad sam htjela izaći, bilo mi je jasno da su gole i da nisu obučene u gaćice. Zamolim ga da se malo pomakne, namjeravajući izaći. Umjesto taga on sjedne, raširi koljena, ponosno mi pokazujući ono među nogama. Sad mi je stvarno bilo dosta, odlučnije zahtjevajući da me pusti van. On rukom dohvati svoj produžetak u nadi da će to kod mene izazvati nekakvo uzbuđenje ili strast. Pogledam ga ravno u oči. Uvjerivši se da je odveć ponosan na to što mi nudi, okrenem se natrag prema kabini gdje je ležao Mario. On se još uvijek brisao. Ne govoreći mu ništa uzmem svoj ruksak, na brzinu potrpam svoje stvari i otvorim palubni prozor u njegovoj kabini. U čudu me gledao, još čudnije kad sam ga poljubila, zahvalila mu na svemu i popela se na palubu.

Prolazeći pored idiota koji je još uvijek gledao u kabinu, vjerojatno drkajući, bacim ruksak u mali gumeni brodić, odvežem ga, namjestim vesla i uputim se prema obali. Onda su me one dvije pitale kamo ću, plivajući oko broda, čudeći se mojoj naglosti. Rekla sam im da idem kupiti prezervative, i da ću i njima donijeti po jedan paketić. One se nasmiju, odgovarajući mi da se one štite drugim sredstvima, a ja se pravdam Mariom, objašnjavajući im da tako nešto još u životu nisam srela. U tom se trenutku iz kabine izvuče i Mario, one ga pogledaju, a on im se vrlo potvrdno nasmješi. Mahnem im, i one meni. I Mario mi maše. Onaj se idiot samo smješkao, vjerojatno je baš svršavao po kabini.

Gumenjak vežem za pristan gdje smo jučer večerali. Gostioničar, ili samo vlasnik, jer još uvijek nisam shvaćala tko su ti ugostitelji na Kornatima, mislio je da želim rezervirati stol za svoje društvo. Nabroji mi nekoliko jela, i kako zna da moje društvo čine Talijani, preporuča mi jastoga. Pristala sam, dogovarajući se za ručak u dva sata, sada je deset, taman će ogladniti. Ja se idem prošetati, ovdje ću ostaviti gumenjak, pa kad ga oni pozovu, neka samo viken u dva sata. Točno u dva! Ako ja malo zakasnim, da li bi bio tako ljubazan, da on odvesla po njih...Nema problema!