|
Dio IX - OD THIRE DO KRFA
THIRA - SANTORIN
Već prilaz Thiri na rubu rasprslog vulkana je veličanstven! |
Na rubu ambisa, stalno prijeteći da će se pri najmanjoj trešnji survati u dubinu, leži nevjerojatan, bijeli grad – kao iz bajke |
U potrazi za prostorom, bijeli kockasti apartmani za iznajmljivanje spuštaju se niz bivši krater... |
Raznolikost oblika... sloboda forme... zbrka koja ipak pokazuje izvhesni estetski sklad: to je arhitektura Thire ! |
Ostavivši SING-SING u luci IOSA, odjurili smo lokalnim hidrigliserom do još južnijeg otoka THIRA - SANTORIN. Thira je prirodni fenomen: ostatak i svjedočanstvo strašne vulkanske kataklizme u antičko doba, eksplozije cijelog otoka, koja je uništila gotovo svu tadašnju visokorazvijenu otočnu civilizaciju. Na rubu ostatka kratera, iznad duboke provalije što se ruši u dubinu mora, smjestio se blistavo-bijeli gradić, doslovce okupiran turizmom! Mario i ja cijeli smo dan šetali i vozili se otokom (lokalni autobusi fenomenalno funkcioniraju!) snimajući i uživajući u zaista nevjerojatnim vizualnim kontrastima: crno vulkansko kamenje, modro more i nebo, bijele kuće Ciklada....Neponovljivo... Neopisivo! Šteta je da THIRA nema nikakve luke, tako da jahte rijetko zalaze ovamo.
Između grada gore, visoko, na rubu vulkana i "luke" dolje, saobraćaju turistički magarčići! Postoji doduše i moderna žičara, ali je magareća romantika popularnija! |
Thira je kompletno posvećena turizmu. Sve ove kućice su apartmani; mnogi i sa malim bazenima, vrlo dopadljivi. Thira se, naravno, širi , ali uvijek pazeći na originalni stil Ciklada. |
Savjet za Vas: Iako ispred «luke Thira», na ogromnoj bovi, uvijek bude nekoliko jahti, ja dolazak jahtom ovamo nikome ne bih preporučio. Turistička luka Thira je samo dio strme obale koja se ruši direktno na stotinjak i više metara dubine, pa sidriti ne mogu ni veliki turistički brodovi – divovi. Vani, na pristojnoj udaljenosti, postavljena je zato ogromna bova za njih; turisti sa njih, zbog kraćeg razgledavanja mjesta, izlaze na obalu pomoću cijele flote specijalnih motornih čamaca. Jahtama je namijenjena druga, manja bova, bliže obali, na koju se lepezasto vežu SVE jahte koje su ovamo pristigle. Možete si zamisliti cirkusa kad jahta iz sredine lepeze želi isploviti... Ukratko: sigurnog, komotnog i zaštićenog veza na Thiri jednostavno – NEMA. Za jednodnevno razgledavanje brod stoga valja ostaviti u sigurnoj luci otoka Iosa, i do Thire «skočiti» brzim hidrogliserom...
Foto-prizori koji se ukazuju na Thiri, oduzimaju dah: crno vulkansko stijenje, blještavo bijeli zidovi, modre kupole, nebo i more... Bio bi to «kič», da nije zbilja! |
Svaki detalj kojega ovdje oko ugleda, može kao slika ući u turistički prospekt. Vjetrenjača je nekadašnja, prava... sada pretvorena u predivan kafić |
Po povratku na IOS otišao je i Mario. Dalje ću nastaviti sasvim sam. SING-SING i ja solidan smo tim, prejedrili smo zajedno cijeli Jadran mnogo puta... Opet ću ponoviti ono o krstarenju CIKLADAMA: valja se držati smjera kretanja kazaljki na satu: od Posejdinovog hrama na rtu SOUNION kreće se na istok, istovremeno se spuštajući pod udarima MELTEMIJA ka jugu...sve do južnih otoka CIKLADA. Zatim se skreće natrag na zapad PELOPONEZU, uvijek nastojeći primati MELTEMI u bok ili tek malo sprijeda, nikada boreći se direktno s njim. Kako se odmiče od centra CIKLADA ka zapadu, MELTEMI slabi, a mijenja se postepeno i njegov smjer, postajući povoljniji za povratak ka sjeveru...Tako se može doseći otok IDHRA (HIDRA) ili barem ARGOLIKOS KOLPOS (zaljev), odakle se, već po sasvim normalnom vjetru i moru može vratiti (motorom ili križajuci) ka sjeveru i SARONSKOM ZALJEVU.
Karakterističan smjer jedrenja Cikladama: obilazak i povratak uvijek u smjeru kazaljki na satu |
POVRATAK
Ploveći solo, no uz pomoć autopilota, bez problema sam po tipičnom «jadranskom» vremenu (vlaga, sumaglica, slab vjetar...) dosegao, što jedrima, što motorom, poznati otok MILOS i njegovu sigurnu ali bezličnu luku ADAMS. Usput mi je, da ne bude dosadno, “crk'o” regler, upropastivši i akumulator... MILOS je lijep otok, ali poslije bisera kakvi su bili MIKONOS, IOS i THIRA sam gradić Adams (glavna luka) ipak djeluje blijedo. Ipak, nadoknadio sam to izletom po okolini...
Savjet za Vas: Čini se da su «regleri» pretplaćeni da nautičarima stvaraju neprilike ! Ne krećite na veće đite bez rezerve ! Slično je i s još nekim rezervnim dijelovima: brtva glave motora; impeler pumpe za rashladnu vodu; gumeni čepovi elastične spojke motora i osovine; gumeni čepovi na koje je motor postavljen; razna gumena ili plastična crijeva i pripadajuće «šelne»; remeni za remenice motora.... i t.d. Bez tih nužnih rezervi kao i pripadajućeg alata za izmjenu, svaka đita, a pogotovo velika i u stranom svijetu, može jako skupo završiti ! Imajte to na umu unaprijed; kasnije je kasno plakati !
Cjelodnevni izlet unutrašnjošću otoka (arheološka nalazišta... Venera Milonska...) završio je u sumrak, ovim pogledom... |
Hydra: povratak na kopno Peloponeza nakon otočja Ciklada. Pitoreskni gradić, pun života! |
Poslije MILOSA, čekalo me je 15 sati krasnog jedrenja u orcu, po umjerenom (6 BF) meltemiju. Zalijevanje preko pramca, bilo je fantastično. U brod kroz bokaportu, koju sam ovaj put propustio dodatno zabrtviti, ulazile su impozantne količine mora! U unutrašnjosti broda - poplava. No, takve stvari me više ne uzrujavaju... U HIDRU, nautičko-turistički raj uz poluotok PELOPONEZ, stižem predvečer; luka mala, skučena, pretrpana (vežem se u 2. redu), ali mjesto slikovito! Nema bijelih kockastih kuća bez krova...ovo više nisu CIKLADE, ovdje vlada ista mediteranska arhitektura kao i u nas, u Dalmaciji.
Ribarski dio luke Hydra: kako na što manje prostora «utisnuti» što više šarenig grčkih ribarskih brodica. |
Luka Hydra preskučena je za slobodno sidrenje. Jahte se stoga guraju i vežu uz obalu u 2 reda. |
Slijedeći dan već sam u POROSU, zgodnom mjestašcu na ulazu u SARONSKI ZALJEV, a dan kasnije u METHANI - čuvenoj po sumpornim kupkama. Ujutro već bježim glavom bez obzira dalje, zagušljivo je kao u plinskoj komori (sumpor)! Uz pristajanje u usputnoj AEGINI, uskoro sam opet u “besplatnoj” ALIMOS marini u pirejskom predgrađu i zaljevu KALAMAKI. Treba iskoristiti priliku, skočiti do grada, obnoviti zalihe, istuširati se nakon dugog vremena u slatkoj vodi... Ipak, moje nautičko srce kuca sve brže, namjeravam nakon malog predaha zaploviti dalje na istok...ka JONSKOM MORU.
Poros – lijep gradić, nautički orjentiran. Dobro zaštićena obala... puno vezova za jahte... vrlo prijazni mještani. |
Poros je zapravo otok, odijeljen od Peloponeza tek uskim vrlo prometnim kanalom. Poneki val prolazećih brodova možda će vas stoga i uznemiriti na vezu... |
Pitanje i savjet za Vas: Pitanje i savjet za Vas: Da li ste spremni zajedriti potpuno sami, ako (kao i ja) iznenada ostanete bez posade? Da li je Vaš brod tako organiziran da je to moguće ? Niz je faktora koji to omogućuju. Evo najvažnijih: - Autopilot – koji će voditi brod dok vi nešto obavljate ili se odmarate. - Spretna izvedba kraćenja i promjena jedara – da je možete obaviti potpuno sami. - Krmeno sidro – da lako i jednostavno provom (jer je puno jednostavnije) možete prići obali i vezati se i u najvećoj gužvi i po najnepovoljnijem vjetru.
OLUJA
09.08.96. plovim pod razmotanom genovom uz lagani, vlažni lahor ka KORINTSKOM KANALU. Vidljivost se smanjuje, tlak pada, vlažnost jača. Odjednom je zacrnilo! Jedva sam stigao ubrati jedra i osigurati ih od nekontroliranog razmatanja, navući pojas za spašavanje i vezati se, kada je grunulo! Počelo je sa munjama koje su praštale po moru oko mene; vjetar je puhao mahovito, prosječnom brzinom od 40 čvorova, što i nije bilo strašno. No stalno je mijenjao smjer - vjerojatno sam se nalazio točno u sredini oluje. Zapraštala krupna tuča i začas mi napunila cocpit! Šteta što nemam ledenjaču na SING-SINGU, imao bih leda za piće do kraja krstarenja! Prolazio sam upravo kroz sidrište tankera obližnje rafinerije - dvadesetak grdosija bilo je negdje oko mene, a SING-SING, naravno, nema radara. Nije se vidio ni prst pred nosom; postojala je realna opasnost da naletim na usidreni tanker! Prošavši sretno kroz oluju, sklonio sam se među ribarice kraj ulaza u KORINTSKI KANAL i zahvalio Svemogućemu što je sve dobro prošlo. Jedino je opet nešto krepalo: ovaj puta moj najvjerniji član posade: autopilot. No o tome ću razmišljati sutra, kad se naspavam!
Pitanje za Vas: da li vam je brod dobro pripremljen za iznenadni ljetni neverin? Da li ste Vi osobno na to dobro pripremljeni? Ljetne neverinske nezgode najčešće su posljedica nepripremljenosti i strašljivosti: jedra se ne mogu skratiti... čak ni spustiti... okna se ne mogu zatvoriti... unutrašnjost broda je neosigurana - sve leti uokolo i prolijeva se, a uplašena posada u panici traži spas bježeći najbližoj obali (jedinoj realnoj opasnosti u neveri). Razmislite o gore navedenom i budite spremni te sabrani!
Nakon neverina vrijeme se je opet smirilo... nebo razvedrilo. Tek ostaci leda u cocpitu svedočili su o prohujalom urenebesu ! |
U Korintu, lijepom, urednom gradiću na jednom od krajeva kanala, nema gužve. Lako sam našao slobodan vez na glavnom gatu za jahte. |
Preplovivši kanal, svratio sam u KORINT (dobio je novi, unutrašnji lukobran i postao vrlo sigurna luka, što moji peljari još ne navode!). Mjesni ribari su mi svojim alatima pomogli izbrusiti specijalni izvijač za čudnovate vijke mog preminulog autopilota. Rastavljen, očišcen, osušen - opet je proradio! Neizmjerno sam sretan zbog toga, iako me muči sumnja: što će još krepati na ovom brodu? Dan kasnije, što motorom, što jedrima, već napredujem ka PATRASU. Log pokazuje ukupno 518 NM prevaljenih do sada!
Od Patrasa do Astakosa promijenio sam sva moguća jedra ! Evo me u fazi driftera: autopilot upravlja; "autoknips" snima, a Barba ljenčari i pozira! |
U velikom, bučnom PATRASU obnova zaliha i ujutro - eto me opet na pučini, divno jedreći pod promjenjivim vjetrovima! Od ogromnog, novog driftera do malog floka - taj dan sam se zaista namijenjao jedara! Zaista uživajući, u predvečerje tog iznimno uspješnog jedriličarskog dana ujedrio sam u zaljev obalnog ribarsko-turističkog mjesta ASTAKOS: na rivi poredane čarterske jahte, svi gledaju večernju predstavu "PRISTAJANJE". Kad tamo, neki neobrijani, pougljenjeni, odrpani i smežurani starčić (ja osobno), poskakujući na tanašnim bosim nožicama po isto tako odrpanoj jedrilici, pokvario im je uobičajeni scenarij, uništio predstavu "pristajanje", najljepšu večernju razonodu svih čarterskih luka! Odabrao sam mjesto pristajanja, napravio mali krug, spustio jedra, spustio sidro po krmi, prišao obali, izbacio "cime", iskočio, privezao, uskočio natrag na brod, pritegao sidrenjak, navukao tenisice i - odjezdio u potrazi za gyrosom i hladnim Amstelom... Sve je bilo gotovo za manje od minute, izostao je klasični višekratni "bis", nije bilo "talijanske opere" (Talijani su najbrojniji i najlošiji nautičari ove regije...)
Dan kasnije vec sam u LEVKASU, zatim PAXOSU i na koncu KRFU. Čitaoce neću daviti ovom rutom: imali su je prilike upoznati na početku ovog serijala. Na Krfu ću docekati prijatelja STIPU TOMIĆA, začetnika cijele ove ideje jedrenja do Grčke, koji će za koji dan sletjeti avionom ljubljanskog Adria Airwaisa.
Pratite nas redovito !
Text i slike: Davorin Marjanović
|
|
|
