|
Dio X (kraj) - OD KRFA DO JELSE
KONAČNO - ODMOR
Stipe Tomić, rođeni Jelšanin, oduvijek jedriličar no nikad na vlastitom brodu, svojim hedonističkim pristupom donio je veliku promjenu na asketski "Sing-Sing" |
Uvala Lakka, na otoku Paxosu, slijedeća je po popularnosti, odmah iza razvikanog Gaiosa. Ubavo mjesto: pravi "jahterski ugođaj". Za preporučiti! |
Boraviti na Paxosu, a ne "skočiti" do Antipaxosa – nezamislivo je! Isto kao i ne popeti se gore, do taverne i nene terase s koje puca ovaj krasni vidik! |
Antipaxos nema luke; čak ni sigurno sidrište! No plaže su mu tako lijepe da ovamo svakodnevno hodočaste brojne jahte. |
Stipe je stigao i unio pozitivnu promjenu u moj nautički ritam: skiperske brige sad opet mogu podijeliti (Stipe je više puta preplovio Mediteran!) Vrlo je smiren, voli uživati, izlaziti, dobro pojesti... Ukratko - sušta suprotnost mom asketizmu! Odjedrili smo natrag do obližnjeg PAXOSA i ANTIPAXOSA, koje već, čini mi se, poznam k’o svoj džep! A zatim do otočja SIYOTA, ispred ubavog obalnog ribarskog mjestašca MOURTOS. Osjećamo se kao u Dalmaciji; ovdje, za razliku od Egeja, pirkaju lagani vjetrovi, prolaze oblačići, dogodi se koji neverin sa zapada i - opet zasije sunce.
Otočje Syvota: od mnogih mogućih sidrišta izabrali smo ovo, između otoka i kopna. Za petnaestak minuta šetnjom (bijeli puteljak) stiže se do Mourtosa. |
Pogled na Mourtos: vez se može uhvatiti samo prije podne. Svake godine gat za jahte je za koji metar dulji, ali – i brodova ima sve više! |
Otoci Siyota, koji se mogu usporediti s našim Paklenim otocima ispred Hvara, prekrasni su, puni šume i malih uvala za individualno sidrenje. U obližnjem MOURTOSU, do jučer običnom ribarskom mjestu, vrijedni stanovnici su «preko noći» nasipali još rive, sagradili na nasipanom dijelu 5-6 novih taverni, produljili seoski molo...i stvorili od svog ribarskog sela bogato jahtersko mjesto! Slobodni vez? Eventualno ujutro; predvečer je sve prekrcano. A dojučerašnji ribari samo taru svoje žuljevite dlanove i jedva stignu prebrojiti drahme koje pljušte «ravno sa neba» ! U međuvremenu - Stipe daje ritam ovoj etapi: uživanje, lagana plovidba, pristajanje, kavica...pivica...večerica...
«Stipin akvatorij»: iako smo imali 14 dana na raspolaganju, Stipe nije mario da vidi što više, već da mu bude – što ugodnije, komotnije i ljepše. Ostali smo stoga u području ove karte. |
Od Krfa do Otranta: važno je biti oprezan dok se ne dočepate otvorenog mora. Plovni koridor između Grčke i Albanije vrlo je uzak, a dodatno ga kompliciraju grebeni na grčkoj strani. |
KONAČNI POVRATAK
Dani ugodnog ljenčarenja i skitnje po Jonskim otocima brzo su prošli. Sačekali smo da protutnji jedan noćni neverin i odmah za njim, točno u ponoć isplovili smo iz gradske luke KRFA, obavivši brzo potrebne izlazne formalnosti tik prije isplovljenja. SING-SING je potpuno spreman: motor je servisiran, ulje zamijenjeno, ventili podešeni, gorivo tankirano... čak je i novi regler (donio ga Stipe) montiran i sada ne bi smjeli imati problema sa strujom. Uskoro plovimo uskim koridorom kroz mrklu noć: lijevo svjetleća plutača (grebeni!) desno nevidljiva albanska morska granica, a ispred i iza nas po istom uskom tragu hitaju ogromni trajekti - divovi. Čak pet ih je isplovilo iz KRFA te ponoći! Držimo se naših instrumenata, pratimo kartu i lociramo pojedine svjetionike. Odahnuo sam tek kada smo se dokopali otvorenog mora, doduše bez vjetra, ali s dosta zaostalih valova. Čekamo zoru, brodeći motorom ka BRINDISIJU i ITALIJI.
Luka Krf ogromna je: proteže se daleko iza ove tvrđave... Veliki vanjski lukobrani i prolazi u njima koje dijelite sa divovskim trajektima, pomalo kompliciraju snalaženje... naročito – noću ! |
Kormilo sam rado prepustio Stipi: ima prirodan dar. Osim toga – odličnu prirodnu orjentaciju i po danu i po noći. Dobri kormilari se rađaju. Stipe je jedan od njih. |
Pitanje za Vas: Imate li iskustva s noćnim priobalnim plovidbama? Kada se plovi samo prema (ažuriranoj!) karti, svjetionicima i (u današnje moderno vrijeme), GPS-u ? Možda imate tisuće sati iskustva dnevnog sportskog jedrenja, no plovidba noću, uzanim koridorima, zaobilaženje grebena i hridi, izmicanje velikim trajektima što jure 5 puta brže od Vas, to je sasvim nešto drugo ! Noć iskrivljuje stvarnu sliku; mrak remeti ocjenu udaljenosti; valja biti siguran u svoje navigatorsko znanje da bi se neku nužnu noćno-obalnu rutu odradilo rutinski, sigurno i bez stresa...
Kako se je sunce podizalo, jačao je i NW vjetar. Valjalo je jedra skraćivati, mijenjati i podešavati. To sam rutinski obavljao ja... |
...dok je Stipe na kormilu budno pazio da "uhvatimo" svaki mogući stupanj ove čiste orce, kako bi bez burdižada dohvatili Otrant. (Po egejskom meltemiju to nam, naravno, ne bi bilo moguće.) |
S jutrom stigao je i svježi NW vjetar, dižemo jedra i tučemo orcu. Uskoro je sa suncem, vjetar pojačao; jurnjava preko OTRANTSKIH VRATA je počela! Očito je da BRINDISI nećemo doseći, previše je uz vjetar, no OTRANT hoćemo. Nema veze, glavno je da se opet jedri! I to kako ! Sati prolaze, valovi nas prelijevaju, Stipe je na kormilu, ja skačem po palubi, mijenjajući jedra, jer vjetar mijenja snagu: od 4 do 7 BF ! Umor neprospavane noći već se osjeća, pa na smjenu drijemamo u cocpitu, zavaljeni na donjem, zavjetrinskom ležaju. More nas zalijeva, no jeftina tršćanska žuta olujna odijela potpuno su nepropusna; suhi smo i nije nam hladno! Popodne, pred Italijom, otkazuje nam - GPS ! Evo - to je ono što je preostalo da “krepa” od struje na ovom brodu! Oslonjeni do sada potpuno na GPS, osjećamo se poput slijepaca. Trebalo bi odrediti gdje smo zapravo, koliko je daleko niska i stoga slabo vidljiva, neprepoznatljiva talijanska obala i u kojem je točno smjeru naš OTRANT. Iz gabule nas izvlači usamljeni tanker, koji nailazi sa strane. Blaženi VHF ! Uskoro imamo točnu poziciju i kurs prema Otrantu! Par sati kasnije, Sing-Sing je bio privezan uz carinski molo; a ja sam pao u komu: spavao sam bez buđenja, u komadu - punih 12 sati! Otrantska vrata bila su iza nas, savladana!
Otrant; sušenje jedara. I gle: kraj nas je jedrilica iz Crikvenice čiji skiper je već nekoliko dana ovdje, čekajući da snaga sjeverozapadnjaka padne, da bi se mogao vratiti! |
Otrant je lijep, historijski gradić, s dušom. Jednom kasnije i mi smo ovdje bili «zarobljeni» pa smo ga dobro razgledali. Centar mjesta je iza ove tvrđe. |
OTRANT
Dok sam ja blaženo spavao, Stipe je vodio diplomatsku bitku u lučkoj kapetaniji: ispostavilo se je da je za uplovljavanje i boravak u talijanskim lukama nužna i obavezna POLICA OSIGURANJA, koju te prve «grčke» godine još nismo imali. Što je Stipe sve «izmuljao» i kako je «preveslao» lučkog kapetana, uvjerivši ga da «Sing-Sing», naravno IMA POLICU samo je ona, «prema hrvatskim propisima», pohranjena u sefu matične lučke kapetanije (!!!) Da li je otrantski lučki kapetan bio polu-debil (kad je to progutao), ili se je takvim samo gradio – ne znam; no nismo morali odmah napustiti Otrant i isploviti u međunarodne vode, što nam je realno prijetilo !
Savjet za Vas: Sing-Sing je i kasnije, još nekoliko puta plovio istom rutom i uvijek završio u Otrantu, umjesto u planiranom Brindisiju. Po standardnom jadranskom ljetnom NW vjetru to je i logično. Luka Otrant je, za razliku od komotne luke Brindisi, nažalost pretrpana i kaotična. Pročitajte o njoj u "Peljaru Jonskog mora" ranije objavljenom na stranicama "Morskog prasca". Otrant je posebno je neugodan za uplovljavanje noću: lučki svjetionik jedva da se vidi među tisućama svjetala gradića, a osim toga - lukobran je nakon svjetionika još «produljen» nabacanima stijenama, koje su u mraku gotovo nevidljive! Stoga – obavezno se opskrbite peljarskim planom luke Otrant prije polaska u Grčku, da pred kraj puta ne bi bilo «jao i pomagaj!»
Dalje je bila rutina: otplovili smo do Brindisija po gorivo (zavladala je bonaca), i preplovili "jadransku baru" motorom za noć i dan. (Usput sam popravio GPS: more je nekako ušlo u njega; rastavio sam ga, potopio u slatku vodu, osušio i - opet radi kao i prije!) Rano popodne uplovili smo u Dubrovnik, na brzinu obavili ulazne formalnosti i odmah nastavili ka Jelsi. Za put (Dubrovnik - Jelsa, o. Hvar), za koji nam u "normalnim uvjetima krstarenja" obično treba 3 dana, sada nam je, kao "rutinerima", bila dovoljno popodne i noć! U 15 sati isplovili smo iz Dubrovnika, u 7.00 već smo pristajali uz Jelšansku rivu. U 7.05 Stipe je već pio kod lokalnog "slaste" svoju ritualnu prvu jutanju kavicu, a ja sam tamanio «slance» s mlijekom... Kao da se iz Jelse uopće nismo ni maknuli sve ovo vrijeme!
Jutarnji jelšanski mir: bila je to, ne zaboravite 1996. – turizam nam se još nije vratio. |
Pogled na uspavanu Jelsu sa priveza na "Pumpureli": da li smo stvarno bili u Grčkoj ili je to samo san? |
Krug je bio zatvoren. Sing-Sing se je vratio kući. Ali – mir nije trajao dugo: počele su pripreme za slijedeću sezonu i "napad" na - TURSKU! Kraj serijala
O autoru: Davorin Marjanović (59) plovi već 25 godina i usput piše... Kao "nautičar-samouk iz nekadašnjih vremena" prošao je sve tipične faze: od glisera preko motorseilera do jedrilice; od samogradnje do kupljenih brodova... Najdulje je plovio sa jedrilicom "Sing-Sing" - 15 godina - s kojom je 4 puta posjetio grčka i turska mora. Kako je po zanimanju snimatelj a po osobnom afinitetu promatrač, istraživač i kroničar, namjerava jednom izdati i knjigu svojih nautičkih doživljaja i iskustava. Skrušeno priznaje da se, unatoč svih prejedrenih milja, i dalje boji mora; njegova će iskustva puna opreza upravo stoga dobro poslužiti onima koji se tek odlučuju za prve veće nautičke korake. Zanima ga odjek ovih napisa, pa moli čitaoce da mu pošalju komentar ili vlastita iskustva u Grčkoj. Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Text i slike: Davorin Marjanović
|
|
|
