DO EGEJA I NATRAG ...
tekst i slike: Davorin Marjanović
 
Sadržaj ranijih nastavaka: Pošto mu je prijatelj poluozbiljno predložio jedrenje do Grčke, autor ovog teksta shvatio je to sasvim ozbiljno: skupio neozbiljnu posadu: uzgajivača kaktusa (Dakija), voditelja aerobika (Maria) i ratnog veterana (Tigra-Mireka). Na komičnoj jedrilici od 8 m, čuvenom "Sing-Singu", na kojoj gotovo ništa nije uobičajeno, (WC se, na primjer, prazni pomoću pumpe za luftmadrace, i t.d....) 01.07.96. zaplovili su preko Jadrana, put Brindisija, odakle će dohvatiti Jonsko more i prvi grčki otok Krf...

Dio IV - OD BRINDISIJA DO KRFA 
 

«Grčka» posada snova: Aerobic-Mario, Kaktus-Daki, Tigar-Mirek i Barba (jedini posve normalan - ponajviše zato jer ON piše ovaj tekst !)


Navigacioni instrumenti na maloj jedrilici trebaju biti vani, u cocpitu. Ne imitirajte velike jahte: ne stavljajte ih u kabinu, iznad t.zv. «navigacionog stolića»!
PRVE STRANE LUKE

Jutro je, nalazimo se pred Brindisijem kamo nas je naš GPS nakon 24 sata plovidbe i prevaljenih oko 120 NM doveo praktički bez greške. 

Mirek, veteran domovinskog rata, kojemu su azimuti i orijentacija posao, oduševljen je! "Da smo tu spravicu barem imali na južnom bojištu", veli. "A ne da se nekoliko sati veremo - na krivu čuku, jer su sve čuke tako iste, da nikada nisi siguran jesi li na pravoj!"


Pitanje za Vas: GPS vjerojatno imate. Ali - gdje je i kako montiran te napajan ? Na baterijski pogon zaboravite: nabavite adapter za napajanje pomoću brodske struje (12 V). Osim toga, fiksirajte ga uz ostale brodske instrumente da vam stalno bude pred očima, i danju i (osvijetljen) noću. Plovit ćete isključivo prema njemu. 

Magnetskim kompasom tek ćete povremeno «kontrolirati» da li je kurs ispravan. U toku dugih, dosadnih plovidbi, ekran GPS-a podesite na prikaz ispravnosti praćenja zadanog kursa. Obično je to neka verzija prikaza virtualnog kompasa gdje strelica stoji uspravno, ako brod plovi zadanim kursom. 

Vjerujte mi - dugotrajne plovidbe, naročito po noći ili teškom moru i na maloj jedrilici - ne trpe nikakva filozofiranja: sve mora biti vrlo jednostavno. A nema jednostavnijeg nego kormilom slijediti strelicu na GPS-u !

  



Plan luke Brindisi s ručno ucrtanim novim divovskim lukobranom !

Pred Brindisijem se je ispriječio ogromni lukobran, visok i dugačak kao kineski zid! Peljari ga uopće ne spominju! Ulaz se nigdje ne vidi. Pomaže nam jato malih jedrilica koje izlaze iz "kineskog zida" sasvim lijevo! Ah, tu je, dakle, novi ulaz u luku! (Lukobran je novijeg datuma od većine peljara; zato i nije unesen u njih. No - kad ga se prođe (ulaz je na njegovoj lijevoj strani), dalje je sve kako piše u peljarima)

Uskoro smo vezani za carinski gat, u lijevom kraku luke, no policija, kad je čula da smo u tranzitu, samo odmahuje rukom: "Pokupujte potrebno i brišite! Ciao! I dobro more!"

Savjet za Vas: Opisano se je događalo «davne» 1996 g. Propisi ulaska u zemlje Europske zajednice otada su se promijenili. Prijava je sada stoga obavezna, a i kontrole (zbog albanskih izbjeglica u čamcima...) sada su vjerojatnije.

 
Jednostavna plovidba od Brindisija do Krfa: svjetionik otoka Erikoussa - vaš prvi vizualni kontakt s Grčkom !  

Nakon popune rezervi, odmah krećemo dalje. Kurs: otok Krf, na drugoj strani Otrantskih vrata, prvo grčko kopno na koje ćemo stati.

Veselimo se kao mala djeca, što sve ide «kao po loju». I struja se je nekako sredila - instrumenti se više ne gase. Vrijeme je i dalje stabilno: sunčano s laganim jugoistočnjakom što piri točno u pramac. Hitamo promjenjivom brzinom: 5,5 - 6,2 čv., što motorom, što (dodatno) uz jedra. Proračun napredovanja pokazuje nam da čak moramo malo i usporiti, kako bi otok Krf dostigli u zoru a ne po mrklom mraku.

Gvardije se izmjenjuju, noć teče... Kontroliram Marija, koji može spavati u svakom položaju i na svakom mjestu, a ovdje ipak treba ostati budan, unatoč pouzdanosti autopilota: što smo bliže Krfu, promet trajekata-divova sve je gušći! Bože, koji nas to turizam tamo čeka, kada ovoliko ogromnih trajekata, sve redom većih od našeg «Zajca» ili «Marka Pola», jurca vozeći turiste amo tamo, poput morskih tramvaja!

Mirek svoju gvardiju odrađuje strogo profesionalno, vojnički: stojeći, s dalekozorom oko vrata i okom na GPS-u i brodskom kompasu. Vidi se da zna što je straža i povjerena mu sigurnost ekipe.

Daki na svojoj gvardiji ima bliski susret s ribarskim brodovima. Budi me, no ribarica dotle već prolazi, osvjetljavajući "Sing-Sing" snažnim reflektorom. Od ponoći nadalje - pun mjesec. Odlična vidljivost i psihološka pripomoć!

Savjet za Vas: Ako se «bojite mraka» u samoći daleke pučine, mjesečina će vas stvarno ohrabriti ! Za puna mjeseca i lijepog vedrog vremena, vidi se gotovo kao po danu. Nije to loše znati kako bi se (obično uplašene) obiteljske posade na svom prvom trans-jadranskom jedrenju ugodnije osjećale ! Birajte dakle, za prelazak, dane punog ili barem što većeg mjeseca !
  
 
Tjesnac između Albanije i Krfa je uzak, a plovni koridor, označen plutačom (pličine i hridi uz obalu Krfa!) još je uži ! Plovite oprezno i s peljarom u ruci !

U zoru već plovimo uz obale Krfa. Oprez - ovdje treba pratiti kartu, grčke obale imaju dosta opasnih hridi i grebena. Zaokret oko Krfa, plovimo po vrlo uskom koridoru, dijeleći ga sa trajektima-divovima. Lijevo su albanske teritorijalne vode, desno grebeni, označeni plutačom... Sve prolazi bez problema i oko 08 sati pristajemo u luci grada Krfa, na carinskom gatu. Nedjelja je, ne rade sve službe. No, žig u putovnice je udaren, a ostalo (transit log) dobiti ćemo sutra. U luci ne možemo ostati, takav je propis. Konzultiram svoje peljare. Od više mogućnosti, izabirem (tako se je pokazalo) najbolju: sportsku lučicu "N.A.O.K.", u uvali Garnitsa, iza stare krfske tvrđave, u najstrožem dijelu grada, odmah ispod prekrasnog glavnog parka!

Posada snova iznad uvale snova: Garnitsa sa malom «marinom» N.A.O.K. 

«Sing-Sing» (prvi s lijeva) u marini N.A.O.K. U pozadini drevna tvrđa, a odmah lijevo od nje - turistički centar grada !

Savjet za Vas:
Gradska lučica N.A.O.K. ispod gradske tvrđe daleko je praktičnije rješenje od velike ali dislocirane marine Gouvia, od koje se do grada morate voziti nekoliko stanica autobusom. Osim toga - lučica N.A.O.K. je i jeftinija.


Sada smo stvarno u Grčkoj! Svi smo sretni i ponosni. Sređujemo najnužnije na brodu i spremamo se na naš prvi izlazak. Sunce prži, nesnosno je vruće - kao u sauni, jer ništa ne puše, no mi jedva čekamo da vidimo grad i javimo se telefonom svojima... Prva etapa ovog krstarenja uspješno je odrađena! 

KRF 

Zamislite si naš grad Korčulu, samo da je puno, puno veća. Dodajte joj velike zelene parkove. Ogromnu trajektnu luku. Svakoj kući u centru (na poluotoku, sličnom kao i onom grada Korčule) dodijelite neki turistički sadržaj: lokal ili dućan... i sve to nakrcajte bezbrojnim turistima! i - eto Vam grada Krfa! Sličnost potiče i od istih nekadašnjih vlasnika i graditelja obaju gradova: Venecije. Kao i Dalmacijom, Venecija je vladala i dobrim dijelom grčkih mora u svoje najslavnije doba!


Šetnja prvog «grčkog» dana: s druge strane drevne krfske tvrđe

Najljepši (stari, venecijanski) dio Krfa pun je njegovanih parkova

Uz obalu zaljeva Garnitsa: naša marina i tvrđa u daljini

30 minuta šetnje od Garnitse: izletište Pondikonisi. Stotinu metara desno (izvan slike) završava pista internacionalnog aerodroma !



Krf nam je prvi predočio što znači stvarni turistički biznis: apsolutno sve u centru grada podređeno je jedinom božanstvu: turistu i njegovim potrebama! Nas četvorica sa Sing-Singa izbezumljeno teturamo tim opojnim šarenilom, istovremeno se oduševljavajući ali i plačući nad našom domaćom turističkom stvarnošću: koliki dio tog ogromnog deviznog kolača mogao bi ostati na našem Jadranu, samo kad bi... no - ostavimo se kritika. O tuzi našeg turizma svima nam je i onako sve dobro poznato...


«Fast food - ali na «grčki način»: GYROS u romantičnom ambijentu starih (turističkih) uličica Krfa
Pravi ugođaj Krfa nastaje tek uvečer, sa zalaskom sunca i prestankom ubitačne žege: Ogromni parkovi ožive šetačima. Svi stolovi brojnih lokala na otvorenom su prepuni. Posvuda vlada jedna izuzetno opuštena atmosfera; uz odličnu uslugu i, začudo, bagatelne cijene !

Grci se među turistima lako prepoznaju: crni, niski, kovrčavi i uvijek za koju kilu predebeli... Isto vrijedi i za Grkinje, koje u prosjeku baš nisu osobite ljepotice, osim ako, dragi (muški) čitaoče na "padaš" na "jaka pluća"... (Sve Grkinje su, bez iznimke, prsate poput Doly Parton... )

Od turista se Grke može raspoznati još po nečem: svi, apsolutno svi, imaju u džepu mobitele! Toliko mobitela te davne 1996. bilo je zaista teško i zamisliti! Kada na prepunim terasama lokala zacvrči nečiji mobitel, barem se desetorica Grka uokolo hvata za vlastiti, provjeravajući ne zvoni li to njemu... 

Te prve večeri odlično i jeftino večeramo - a što drugo nego naš prvi "gyros pitu" - grčki specijalitet s komadićima mesa i umakom u tuljcu od tijesta. Vrlo smo sretni i uzbuđeni. Svi smo složni da je odlazak u Grčku stvarno doživljaj koji se isplati!


Vanjska obala Krfa je prekrasna ali divlja i na udaru otvorenog mora.
Slijedećeg jutra obavljamo "papirologiju u luci. Grčki činovnici doduše ne izgledaju previše "činovnički", dosta su "opuštenog izgleda" najblaže rečeno, no na postupak nismo imali zamjerke: sve papire dobilo smo brzo i bez suvišnog provjeravanja; na našoj jedrilici od strane grčkih vlasti uopće nitko nije ni bio!

Uskoro plovimo dalje... sada već potpuno sigurni u uspjeh naše "misije". Sve sumnje su za nama: doploviti u Grčku i oploviti je čini nam se sasvim običnim... 

Savjet za Vas:
kad se nakon prelaska Jadrana i Otrantskih vrata domognete prekrasnog otoka i grada Krfa, ne žurite tako brzo dalje kao mi te naše «prve grčke sezone». I sam grad Krf je vrijedan pomnijeg razgledavanja i upoznavanja; cijeli otok - još i više ! Uvjerili smo se u to na povratku a i slijedećih naših «grčkih sezona» Krf je velik i raznolik: vanjska obala je divlja i opasna, stoga baš i nije praktično oplovljavati ga vlastitim plovilom. Najbolje ga je istražiti unajmljenim skuterom a najjeftinije - lokalnim autobusnim linijama koji ljeti i onako ponajviše razvoze - turiste. Svakako: odmah, na prvom kiosku valja kupiti turistički plan grada i otoka; tada je sve jasno i jednostavno !


Palaokastritsa - jedino donekle sigurno sidrište na vanjskoj (zapadnoj) obali Krfa

U slijedećem nastavku: Od Krfa preko Paxosa do Korinta. Pratite nas redovito !



  
Text i slike:
Davorin Marjanović   


  
    

Statistika

  • Korisnici 1
  • Članci 352
  • Broj prikaza (hitova) članaka 3487574
Joomla template by a4joomla