Od Krfa do Korinta u 5 "skokova" - Krf - Paxos - Levkas - Itaka - Patras - Korint |
Slijedeće naše usputno odredište je poznati jahterski otok Paxos - nevelik, ali lijep i s nekoliko sigurnih lučica ili uvala. Odabiremo mjestašce Gaios, koje nas podsjeća na nama dobro poznatu Vrbosku kraj Jelse. Duga riva uzduž cijele kilometarske obale uzanog kanala uz čiju jednu stranu se je smjestilo mjesto, popunjena je brodicama - jedrilicama i plovilima mještana. No tek je početak 7. mjeseca i vez još nije problem.
Kanal Gaiosa zapravo je uzani prolaz između otoka Paxosa i dva susjedna otočića - Panagia i Nikolaosa . Skroz je plovan za manje brodice, ima dva ulaza/izlaza kod čega južni ulaz zbog bistrog mora djeluje preplitko... No - ako Vaš gaz nije veći od 2 m, ne brinite !
«Kanal» Gaios: uplovljavanje sa sjevera |
«Kanal» Gaios: isplovljavanje dalje na jug... |
Gaios je tipično grčko mjesto potpuno posvećeno turizmu. Lekcija: kako "revitalizirati" naše otoke se nastavlja. Pošto je ovo nautički a ne turistički ili gospodarski časopis, reći ću samo jedno: bogata, šarena ponuda, gostoljubivost, marljivost i - niske cijene.
Nakon jedva prospavane noći - bili smo vezani u samom centru mjesta, gdje je cjelonoćni urnebes najžešći, ujutro isplovljavamo dalje; iza nas ostaje ubavi Gaios, koji je tek usnuo, iako se je sunce već visoko podiglo. Turistička Grčka, naime, živi noću; prijepodne spava i hvata snagu za slijedeću noć i novi ludi provod...
Glavna riva Gaiosa: vječna borba za vez (u punoj sezoni) |
Jutro u Gaiosu: konačno mir - nakon urnebesne noći ! |
Savjet za Vas: ako ste željni noćnog mira, nikad ne vežite svoj brod u centru grčkih gradića ! Grčke su noći urnebesne ! Opći tulum traje redovito do izlaska sunca, a «najžešće» je, naravno, baš na rivi, gdje su vezane jahte...
Da stvar bude gora, osim urlikanja pripitih gostiju, kakofoniji se pridružuju i bezbrojni iznajmljeni skuteri koji cijelu noć voze amo-tamo, usput se još pozdravljajući trubama. Nije rijetkost da koji skuter sleti s rive... možda u more (manja šteta!) a možda i na Vaš brod !
Jutra su, međutim mirna: sve do podneva svi spavaju oporavljajući se od noćnog urnesa!
U Gaiosu se možete sidriti uz privez na obalu otočića Nikolaosa, dakle, na sjevernom ulazu u kanal. Tu ćete spavati «kao bebe», a na obalu možete - bajbotom.
Plovimo na jugoistok, ka Levkasu. Vani, na otvorenom, dohvaća nas svježi sjeverozapadnjak. Konačno! Ni traga ranijoj sparini, koja nas je naročito iznenadila na Krfu. S krasnim vjetrom u krmu, samo uz roll-genovu, brzamo dalje na jugoistok, prema centralnom otoku Jonskog mora: čuvenoj meki turizma, Levkasu.
Prema Levkasu: golemi valovi u krmu, kao na oceanu ! |
Medjutim, kako vrijeme odmiče (na otvorenom smo moru!), valovi postaju sve veći. Ne znamo im odrediti veličinu, nemamo u tome iskustva jer na Jadranu po takvim uvjetima još nismo jedrili. No, iako su stvarno veliki, liče na oceanske valove: nisu neugodno kratki i strmi. Jedrimo sve brže, namotavamo dobar dio roll-genove, ipak, brzina ne pada: ostaje 7 čv, što je zapravo i maksimum "Sing-Singa". Povremeno pri "surfanju" niz val, brzinomjer se penje i do 8, pa i više čvorova. Mario uživa na kormilu, treba biti izuzetno brz da bi se pariralo stalnom zanošenju krme, koju dolazeći val podiže i uvijek pokušava "gurnuti u stranu"
Uskoro se naša plovidba pretvara u pravu sportsku jurnjavu. Dan prolazi, valovi i dalje rastu, no Levkasa niotkud...
U međuvremenu konzultiram sve svoje peljare (imamo ih na brodu nekoliko) jer je prilaz kanalu Levkas za novajliju vrlo neugodan: radi se o ogromnom, višekilometarskom pješčanom sprudu, na kojemu je projaružen mali, s pučine neprepoznatljivi prolaz. Kada se je konačno niska obala Levkasa pojavila u magličastom obzorju, prepustio sam navigaciju samo dragom Bogu i našem GPS-u... Bilo mi je jasno, ako sam pogrešno odredio kurs, bit ćemo izbačeni na blatnu, plitku obalu, jer po ovakvom vjetru i protiv ovakvih valova, naš jadni Torpedo od 9 KS ne bi imao nikakvih šansi.
Zamisli si, dragi čitaoče, da juriš niz strmi snježni obronak na saonicama bez kočnica, a pred tobom je na kraju padine duboka provalija... samo na jednom mjestu premoštena mostićem spasa... mostićem kojeg nikako da ugledaš, a juriš sve brže prema provaliji! Eto, tako sam se osjećao i ja kao skiper u tim trenucima, dok smo jurili niz goleme valove direktno na pješčane sprudove Levkasa. Naravno, moji momci su bili sasvim mirni - "barba je i opet nepotrebno poblesavio...", to im je bio zaključak. Svatko od njih trojice jasno je vidio prolaz kroz sprudove; problem je bio jedino u tome, što ga je svatko vidio na sasvim drugoj strani!
Ipak, GPS nas je doveo dovoljno blizu ulaza u kanal, a onda smo konačno mogli prepoznati o kojem to orijentiru, «tvrđavi na obali» govore peljari. Naime, iz daljine vidjeli smo ih najmanje 3, na raznim stranama, pa Ti sad, dragi nautičare, znaj "koja je ona prava", što označuje skriveni ulaz u pješčani sprud! Koliko god su izvrsni turistički radnici, u pomorskim oznakama Grci daleko zaostaju za nama. Ipak, mi smo "robovali" pod Austrijom, a ne pod Turskom, kao oni...
Današnji izgled nekadašnje pješćane zamke: zidani valobran sa svjetionikom jasno označuje nekoć skriveni ulaz |
Opaska za Vas: Nakon 1996. g., otkad datira gornji opis, Grci su na spomenutom sprudu podigli jasno vidljivi bedem-valobran, sa manjim svjetionikom na kraju. U starijim peljarima, kao i u gornjem opisu, toga još nema. Sada je ulaz u projaruženi prolaz daleko vidljiviji pa otpadaju ranije nervoze...
Svaki puni sat diže se i okreće plovno-podizno-okretni most što cestom spaja otok Levkas sa pješčanim dinama kopna |
Gradić Levkas: obala načičkana jahtama, što traže predah na dugom putovanju k Egejskom moru... |
Odmah po oštrom skretanju u uski i sprudovima te stijenama zakomplicirani ulaz u kanal (ne pretjerujem: na povratku sam se uza sav oprez i iskustvo tu uspio nasukati; srećom bez posljedica!), nestalo je, naravno, divovskih valova a i mojih strepnji. Još samo da se podigne most što otok Levkas na tom mjestu spaja s kopnom i - ploviti ćemo jednim posve drugim krajolikom: u velikoj prostranoj slanoj baruštini, više nalik na močvaru nego na more. Plovni, izjaruženi dio označen je običnim kolcima i s tek ponekom plutačom...
Prolazimo uz mjesto Levkas, nimalo romantično a totalno prekrcano jahtama svih mogućih zastava. Što su samo našli privlačno u ovoj bari, nakon divnog mora svuda uokolo vani? Hitamo dalje...
Osim na sjeveru, otok Levkas je brdovit i šumovit. Dok je vanjska (zapadna) obala divlje nepristupačna, unutrašnja je pravi nautičarski raj |
Savjet za Vas: nakon prolaska kanala Levkas, ulazi se u najljepši nautički dio Jonskog mora: Skorpios, Meganision, Itaka, Kefalonia... sve sami otočki biser ! Ako ne žurite dalje, prema Korintu i Egeju, kao što smo prve godine mi žurili, zaustavite se ovdje i uživajte ! Detalje o tom području pogledajte u «Morskom prascu» na stranicama «Peljara Jonskog mora»
ODISEJU, GDJE SI ? Nakon prolaska uz Onasisov otok Skorpios, koji nas (barem na prvi pogled) nije impresionirao - izvana liči na bilo koji naš jadranski mali otok - povremeno nas, preko visova Levkasa dohvaćaju refuli snažnog sjeverozapadnjaka, koji puše vani, s druge strane otoka. Hura! Dečki, naročito Mario, vesele se dobrom jedrenju, a toga će, čini se, u Grčkoj biti koliko hoćeš! U tim uvjetima naš Daki, kojeg smo složno promovirali u brodskog kogo-a (kuhara), skuhao je svoj poznati "mornarski grah s kobasicom i dvostrukim iznenađenjem". Zašto "iznenađenjem" i to još dvostrukim? Zato jer ga Daki uporno kuha u papenovom loncu, a nikada ne gleda na sat, tako da se ne zna kakav će grah biti: tvrd, da će "hrustati" pod zubima ili raskuhan, da će se piti kao juha.. Drugo iznenađenje: nema kobasice. Zaboravili smo je kupiti.
Glavna jahterska uvala Onasisovog Skorpiosa ničim ne odaje da se radi o najpoznatijem «VIP» privatnom otočiću Mediterana. |
Syvota na Levkasu - davne 1996 tek nekoliko kućica. Danas: veliki nautičko-turistički pogon, brojni restorani, dućani... Grci reagiraju na mogući novac kao lovački psi - krvosljednici na krv ! Naprosto - pojure u akciju ! |
Večer pada, Levkasu nikada kraja... Stoga uplovljavamo u jednu od njegovih poznatih nautičkih uvala: Syotu, i hvatamo zadnje raspoloživo mjesto na obali: Syota je očito vrlo popularna jer je krcata brodicama.
Na dnu uvale smješteno je, kao i uvijek u Grčkoj (u što ćemo se i kasnije uvjeriti) nekoliko taverni, dvije samoposluge i poneka kućica domaćih, koji ovamo zalaze samo tokom sezone, da uberu "zlatni turistički prah", bolje nego u bilo kakvom rudniku zlata!
Šetnja, dućan (koji radi duboko u noć), hladna pivica... i - dubok san nalik nesvjestici, jer nas je cjelodnevna plovidba dobrano iscrpila.
Daki - brodski kogo. Nikad kraja iznenađenjima: kad nema ulja za salatu, dobro je i motorno ! (Daki, oprosti, šala-mala) |
Pri svakom urnebesnom jedrenju kormilo preuzima Aerobic-Mario i stavlja svoju «The Leader» kapu na glavu. Dva «šilta» na njoj, lijevi i desni, pomažu mu, veli, u koncentraciji i pravilnoj orjentaciji... |
Sutradan jedrimo dalje. Refuli jakog sjeverozapadnjaka i dalje nas zapuhuju nejednolikom snagom. Do dalekog grada Patrasa, kraj kojeg moramo proći na putu za još dalji Korintski kanal, nema ničeg nautički osobitog, osim obližnje Itake, razglašene postojbe našeg antičkog kolege, Odiseja. «Hajde da ga posjetimo, možda je kotkuće, pa nam njegova Penelopa ispeče palačinke...» Šalimo se glupim dosjetkama jedreći prema dubokom zaljevu na Itaci, i mjestu Vathi na dnu tog zaljeva.(Vathi u prijevodu znači "Duboka". Čest naziv na mnogim grčkim otocima.) Peljari hvale ovu uvalu kao "zaštićenu protiv svih vjetrova", no naš anemometar je izmjerio na njenom ulazu refule od 10 Bf.! Sva sreća što sam već ranije ubrao sva jedra: da nas je ovo dohvatilo pod jedrima - ili bi nešto puklo ili bi se izvrnuli!
Savjet za Vas: u Grčkoj morate biti spremni na vjetrovite efekte kakvi se kod nas, na Jadranu, rijetko susreću: relativno «normalni» vjetar (vani na otvorenom), u uzanim prolazima značajno ubrzava! Sličan je i t.zv. «kap-efekt» (kap = rt). Uz otočke rtove vjetar fijuče znatno jače, a kad se rt prođe - sve se opet normalizira ! Spremnoj posadi, koja promatra more (refuli se uvijek mogu danju vidjeti!) te na vrijeme unaprijed skrati ili čak skine jedra, udar od 10 Bf neće naškoditi. Obiteljskoj posadi, opuštenoj i zaigranoj, takav udar može, naprotiv, donijeti grdne neprilike: od ispadanja svih stvari iz svih brodskih polica do pada nevezanog djeteta iz cocpita u more !
Itaka, Vathy: privjetrinsko sidrište nasuprot luci i urnebesu u njoj |
U "sigurnom Vathiju" - pravi kaos! Vjetar i valovi nasrću točno na srce gradiće: pločnici su preplavljeni, promet je onemogućen ulicama uz more... Jadne jedrilice poskakuju na svojim vezovima, čupajući svoja sidra, a izbezumljeni skiperi, umjesto da odmah isplove van iz ove mišolovke, na drugu stranu zaljeve, u privjetrinu, pokušavaju radije svim mogućim "špringovima" i podmetanjem bokobrana pod krme (koje već opasno gule molo), učiniti nemoguće: umiriti i sačuvati svoje brodovlje! "Sing-Sing" se dotle već mirno ljuljuška vezan po pramcu i stabiliziran krmanim sidrom na suprotnoj, privjetrinskoj obali. Uz nas je još nekoliko pravih nautičara, sve iskusnih morskih vukova kao što smo i mi sami... (Hm...) "Sigurna luka Vathi" nije nas impresionirala ni kao turustičko mjesto. Odiseja nismo našli kod kuće, a Penelopa ne otvara nikome (otkad je pobio one prosce), tako da smo ostali bez palačinki... No, bez šale: nema ni ulice ni trga ni spomenika tom najpoznatijem Grku na njegovom rodnom otoku - kao da domaći nikada nisu čuli za njega!
Svratili smo, onako gladni, u prvu tavernu i "maznuli" po nekoliko gyrosa i piva. Tada je došao debeli grčki cigo s klarinetom i unukom i prozborio par riječi, a zatim zasvirao, zapravo protulio kroz jadnu klarinetu. Svi smo se odmah dohvatili novčanika i ubacili lovu u unukovu veliku kapu, samo da prestane; tulež je bio nepodnošljiv poput zahrđale brodske sirene, kupljene na odlagalištu brodospasa... Mirek, koji tvrdi da sve zna, pa tako i grčki, preveo nam je da je cigo zapravo rekao:"Pare ili sviram dalje!!!", samo što ga nitko od turista nije razumio...
Bojeći se da ne zasvira opet, vratio sam se na Sing-Sing, dok su dečki odlučili riskirati, samo da bi maznuli još koju pivu...
"KOBASICA" PATRAS - KORINT Sutradan: jučerašnjeg divljeg sjeverozapadnjaka gotovo da i nema, plovimo ispomažući se motorom! Nakon cjelodnevne plovidbe, bez problema (GPS) pronalazimo Patras, veliki lučki grad, najveći trajektni tranzitni centar Jonskog mora, «grčki Split». U samoj gradskoj luci nas tjeraju i gestom pokazuju da produžimo dalje. Kakva negostoljubivost! Srećom smo ih poslušali: odmah iza luke, u nastavku, smjestila se je krasna, mala i intimna, mirna marina, naslonjena na park u mirnijem dijelu grada.
