O Senku iz Male Travne (na komiški se kaže Šenku iz Mole Trovne) puno je toga već napisano. Čovjek koji je nakon završenog studija filozofije i lutanja europskim metropolama odlučio primjerom pokazati što znači vratiti se otoku i živjeti njegovim ritmovima sigurno je poseban. Otoku se vratio (davne) 1984. a u svom naumu se održao i do danas. Lako se vratiti, ali od nečega se na otoku mora i živjeti.
Senko Karuza |
- Od knjiga koje pišem teško ! - kaže Senko, Zbog toga se odlučio vratiti korjenima, prije svega poljoprivredi i prizvodnji vina i vrlo specifičnoj ugostiteljskoj ponudi. Senko, po rođenju Višanin, po ženi Komižanin, sigurno je najviše Molo Trovnjanin. Molo Trovna ili kako na na kartama piše Uvala Travna Mala, mala je uvala na južnoj strani otoka Visa. Smjestila se između slavne Stinive i Uvale Ruda gdje je poznata plaža Srebrna. Do uvale se može jedino brodom ili kozjom stazom do ceste prema Pliskom Polju. U uvali Senkovi imaju posjed već generacijama. Senko je nekadašnje ribarsko skladište svoje obitelji dogradio držeći se strogo principa ambijentalne arhitekture i pretvorio u neobičan ugostiteljski objekt. U nevelikoj kući koja se izgledom uklapa u kameni okoliš ponudio je posebnu ugostiteljsku ponudu koja se u stvari ne može uklopiti niti u jedan standardni oblik ugostiteljstva. Konoba nije, restoran još manje, možda bi mu definicija "mistično mjesto polakog blagovanja" najbolje odgovarala. Sve je posebno kao što je i Senko poseban. - Stvarno ste ludi, doći ovako daleko i ovoliko čekati da vam ja nešto sprčkam. Pa ja nisam nikakav kuhar. - kaže Senko, ali to je standardni način njegovo provokatorsko - zafrkanske komunikacije. Istina kuhar po struci nije, Senko je prije svega književnik, ali jela koja pripremi na njegovim improviziranim štednjacima po ukusu su dostojna najboljih restorana. I cijeli vam ugođaj posebno prija, naravno ako niste komplicirani. - Senko hoćemo li skupiti duboke tanjure ? - pitali smo ga nakon izvrsne juhe od ribe dimljene na ružmarinu. - Nemojte. Slijedi pašta fažol na kozicama koju možete jesti is istih tanjura. Poslije ćemo za ribu donjeti plitke. - odgovorio je Senko. Pašta fažol je stigla nakon sat vremena. Ako vam smeta iz istog tanjura jesti dva jela ili ako nemate dovoljno vremena Senkova Mola Trovna sigurno nije za vas. Blagovanje u Moloj Trovni traje satima. Počinje obično oko 17 sati i traje bar do 22 - 23 sata. - Tajna je u tome da razmak između dva jela bude što duži. Na taj način ljudi toliko ogladne da im je svako jelo koje doneseš na stol izvrsno. - kaže Senko u svom zafrkanskom stilu.
Senkova kuća u Moloj Travnoj |
Stolovi su Senkove izrade, a hlad rade palmine grane. |
Sve je puno neobičnih detalja, kao ovaj prozračan mobil |
ili ova 100lica. |
Centralno mjesto - Senkova kuhinja |
Mola Trovna nije baš previše sigurna uvala, pogotovo ne po jugu kada smo se mi tamo zatekli. |
Sve što se u Moloj Travnoj jede 100% je domaće, uzgojeno ekološki.
- Na mojim gradelama nikada se nije pekao zubatac. Zašto ? Zato što i obična riba može biti dobra kao zubatac ako se zna pripremiti. - priča Senko. Riba koju taj dan jedete ulovljena je u mrižice, vrše i parangale to jutro ili noć prije.
- Neki dan mi je bilo društvo splićana. Hoće zubace. Ja kažem nema, ali imam ugora. S nevjericom su vrtili glavom. I kada je ugor stigao na stol jedan od njih, onaj iskreniji, kome nije bilo teško priznati istinu, kaže da ukusniju ribu nikada nije u životu jeo. Vjeruj nepcu, a ne imenu, kazao sam mu ja. Kakva će riba biti na gradelama ne ovisi samo o ribi. 30% su drva na kojima se priprema. Ja koristim samo smrič, a tu je i marinada u kojoj je bila prije pećenja, ulje, začini ... - priča Senko.
Tu večer smo jeli malo pancete ugorića i murine. Ne zna se što je bilo slađe, a uz to i zaliveno Senkovom domaćom bugavom u botiljama čije je etikete oslikala Senkova kćer.
- Vino ti nije samo čista bugava. Ima malo i drugog grožđa. Meni su takve kombinacije puno draže. - nastavlja Senko - Sve što znam o grožđu i vinu naučio sam od svog oca. Osim modre galice na lozi ti od kemije nema ničega. Raste ovdje prirodno, malo poviše kuće udarana vjertovima i kišom.
Ružno vrijeme i kiša potjerali su cijelo društvo u neveliku Senkovu kuću. |
Na sreću brzo se rasčaralo pa se večer nastavila na senkovoj terasi s pogledom na uvalu. |
Majstor od kuhanja procjenjuje kada će sljubiti tri sastojka u jedinstvenu paštu - fažol na ribarski |
Smrič je zasmrčila. |
a ugorići zamirisali |
|
Kako cijeli taj ritual kod Senka izgleda ?
Neobično i zanimljivo. Sve se događa polako, ljudi koje se do tada nisu u životu nikada vidjeli počinju razgovarati. U razgovor se svako malo uključuje i Senko, a jela slijede jedno za drugim. Senkov slijed, koji smo mi imali prilike probati, bio je :
- Senkova pogaca sa slanim srdelama (Senko kaže nije ni komiška ni viška već Senkova),
- pašteta od ribe dimljene na ružmarinu od koje se jučer skuhala juha,
- juha od (nove) ribe dimljene na ružmarinu,
- pašta - fažol na kozicama,
- kozice od kojih je skuhana pašta - fažol,
- ugorići i murina pećeni na gradelama,
i naravno uz to odlično Senkovo vino koje on samo donosi. Zaboravio sam naravno na kraju i domaću rakiju (likariju) koju Senko servira u praznim kućicama puževa.
Teško je ugođaj Mole Trovne prepričati. Najbolje je doći i sve sam osjetiti. Senko je Maloj Trovni stvarno dao poseban pečat.
|
