Dio XIX.: Osveta

Spavala sam na terasi. Nitko me nije došao niti pogledati. Srećom, bila je topla i ugodna noć.Gledala sam pred sebe, kako se to kaže - tupo, shvaćajući da razmišljam o osveti. Osvetiti se ocu i sinu. Prisjećajući se detalja, više mi nije bilo jasno što im je cilj. Mislim, cilj su ostvarili, dobro su me pojebali, ali što sada od mene očekuju? Vjerovatno da se naljutim, i razočarana što prije otiđem. Otići znači šutke sa sobom odnijeti njihovu spermu, a njih ostaviti u miru da svoju mrežu ispletu oko neke druge žrtve.

No, očito nisu svjesni na koga su naišli. Meni, kad malo bolje razmislim, nije bilo ničeg neugodnog u tom njihovom činu. Činu!? U njihovom jebanju! Stari ima dobar kurac, mali se još uvježbava i za koju će godinu biti sasvim dobar. Mali je očito sadistički nastrojen, jer jedini mu je cilj ubosti i na brzinu svršiti. Stari to pokušava kompenzirati, i ta bi ga kompenzacija mogla koštati. Tu im je slaba točka. Svaki bi otac želio imati sina jebača. Jebača o kojem cijelo selo priča. A pogotovo ovaj otac.

Sjetila sam se prenosnog računala koji sam vidjela u sobi ronilaca. Ako imaju potrebne programe mogla bih starog dovesti u vrlo nezgodnu situaciju. Pogled mi se razbistri, tražeći ronioce. Oni su pripremali svoja odijela i punili boce. Ostavljajući na stolu sitniš, spustim se do njih. Bez ustezanja upitam ih mogu li koristiti njihovo računalo.Nasmiju se, dvojica, pitajući što će dobiti za uzvrat. Kako sam bila u kupaćem kostimu, spustim prednji dio gaćica pokazujući im među svoje noge. I dalje se smješkaju, pitaju kada će to dobiti. I meni se žuri, ali uvjet je da se na njihovom računalu mogu obrađivati fotke. Ne potvrđuju, nadajući se u pregovorima dobiti nešto više. Imaju program za obradu fotki, i kameru, zanimajući se da li to znači da pristajem i na snimanje onog što ćemo raditi. Pristajem, ali pod uvjetom da od snimljenog materijala ostanu samo fotke na kojima mi se ne prepoznaje lice. Za svaki slučaj. Ne bih htjela svoje fotke ugledati u nekom jeftinom pornogrfskom časopisu. Uz to, snimanje ćemo obaviti vani, na otvorenom. Nisu imali ništa protiv. Dvojica, ne troje! Treći će samo snimati.

Nakon nekoliko sati vratili smo se s brda. Prema dogovru, ja sam nosila kameru, i dalje prema dogovoru, mogla sam pregledati cijeli snimljeni materijal i izbrisati sve gdje me se može prepoznati. Nisam škrtarila. Ostavila sam im tridesetak fotki, svrstavši ih prema uobičajenom kriteriju. Na prvoj serija od pet fotografija, snimljenih odozgo, pokušavam, naizmjenično, ugurati ih u svoja usta. Dogovor je bio pravi ronilački. Jednome pušim onoliko dugo koliko može izdržati bez daha. S jednim nisam imala problema, dok je drugi bio poprilično velik. Manji je svršio, jer mogao je zadržati dah više od tri minuta. Na drugoj seriji fotografija jedan, onaj veći, ulazi mi straga, onaj manji u ustima. Pokušavam ga povratiti. Isti dogovor. Onaj straga može biti u meni onoliko dugo koliko može zadržati dah. Mali bez ograničenja, dok se ne oporavi. Pa promjena. Treća serija, sjedim na manjemu, usisavam veći. Četvrta serija, i jedan i drugi straga, dogovorno samo manji u čmar, jer veliki je bio zaista prevelik. Ova serija bez obzira na dah. Dok ne svrše. I peta serija.

Peta serija bila je samo za mene. Dobro me iskoristivši pristali su slikati se goli, za mene, i to u pozama kao da nekoga jebu straga, ali sami, bez partnerice. Bila sam zadovoljna. Prema dogovoru, sada sam mogla koristiti njihovo računalo.

Otac i sin obavljali su svoje uobičajene poslove, a oko podneva, shvativši da me se neće tako lako riješiti, upitaju me želim li što pojesti. Nisam odgovorila, na taj način pokazujući svoju ljutnju, istovremeno glumeći nemoć. Kad bih uhvatila pogodan trenutak, pazeći da me ne primjete, fotografirala sam ih aparatom koji su mi posudili ronioci. Aparat je imao dobar objektiv pa nisam imala problema snimiti ono što mi je trebalo.Nakon desetak uspješnih fotki, rekla sam im da se idem malo prošetati. Otac me pogledao, pitajući me da li idem sama, dok se pogled maloga niti jednom nije sreo s mojim. Odogovrim mu kako to nije njegova briga. Odšetala sam uzbrdo. Trebalo mi je dobra tri sata da se približim ovcama i snimim ih.

Konačno, za računalom.Smješno je da je moj dečko taj koji me naučio na računalu obrađivati fotke. On je dizajner. Ha! Otvorim fotke koje sam posljednje snimila. Ovce. Ovce u svim pozama. Smjestim je u lijevi dio ekrana, zatim pregledam fotke pete serije ronilaca. Nađem pozu koja odgovara položaju ovce. Nakon gotovo pola sata rada, muško je vrlo lijepo jebalo ovcu. Na kraju na tijelo ronioca, onog manjeg, jer više je tijelom nalikovao sinu, nakalemim sinovljevu glavu. Sve to zamutim nekakvom granom, tako da se činilo da sin jebe ovcu u nekakvom šumarku, a fotograf se skriva u trenutku snimanja. Svi spojevi time su bili pokriveni, nevidljivi. Isprintam. Ha, ha...Savršeno! Mali je na ramenu imao nekakvu tetovažu, koju pažljivo iscrtam, jer to će svakako biti krunski dokaz o kome se radi. Izbrišem sve fotke, a ovu montiranu spremim na disketu.

Zadovoljna, s tri otprintana primjerka spustim se stepenicama na doljnji kat. Svratim do ronilaca i zahvalim se na fotoaparatu. Vratim ga. Dobacuju, ako mi opet zateba, bilo koji aparat, njih trojica su tu. Smijem im se.

Jedan isprintani primjerak ostavim u kuhinji, jedan u sobi mladića, a treći stavim pred sebe, na stol za koji sam sjela. Okrenem papir da se fotka ne vidi. Uskoro sam začula buku lonaca koji padaju kuhinjom. Otac je otkrio fotku. Istrči na terasu...gleda u mene, gleda ronioce?!Papir na kojemu je bila fotka zgužvan šakama koje su ga nervozno skrivale iza leđa. Ja ne odajem nikakvu umješanost, dok ronioci večeraju. On primjećuje fotoaparat. Zakorači prema njima, ali ustukne. Naručuju još jednu litru bijelog vina. Nakon nekoliko koraka zbunjenosti, vraća se u kuhinju. Tatin sin ševi ovce!

Kad im je odnio vino, vraćajući se, sjedne pored mene. Ima problem, veliki problem. U onom fotoaparatu su slike koje, kako da mi kaže...on se ne razumije u tu tehniku, ali...

Ja okrenem svoj primjerak. Gleda me širom razrogačenih očiju.

- Kako?! Otkud...Dvije?!

- Ima ih koliko hoćete, ali sve se one mogu jednim potezom uništiti.

- Kako?!

- Imam prijedlog.

Njegovi su pokreti odavali spremnost da pristane na bilo što, na bilo što, samo da se njegova sramota ne sazna. Objasnila sam mu. Nevoljko pristajući na moju ponudu, ustane, još se jednom okrene:

- I te će slike zauvijek nestati.

- Zauvijek!

U jedanaest sati, kad više nikoga nije bilo na terasi, prema dogovoru, čakala sam, sakrivena u kutu štale. Otac je sa sinom ušao u štalu. Ovce su meketale, a sin je pitao oca zašto su ovdje. Otac je šutio, psujući, naređujući mu da šuti. Odabrao je jednu ovcu. Pokaže sinu kako da je drži. On skine hlače, uhvati je za vunu, namaže je nekakvom mašću...Mučio se dok mu se nije digao. Pa mu ispadne, očito ne pretjerano uzbuđen. U početku sam se smijala, u sebi, ali sada mi je već bilo žao. Možda sam ipak malo pretjerala. Konačno svrši.