Dio IV.: Oproštaj

9.05.

Nekoliko prethodnih dana jedrili smo i samo jedrili, moram reći da su me dobro izmučili. Ipak, na kraju sam bila zadovoljna jer dosta sam toga naučila. Kad sam dolazila mislila sam provesti ugodan godišnji odmor, ali za odmor bilo je malo vremena.

Kako je u ovoj školi običaj (barem su mi tako rekli) posljednjeg se dana u čast podjele diploma, priređuje se svečana večera. Glavni instruktor, mislim da ga zovu šef baze, dijeli diplome.

I meni. Nisam se iznenadila, trudila sam se koliko sam mogla. I moje plutajuće, mlado muško, dobilo je diplomu. Bio je sretan, mnogo sretniji od mene. Možda onoliko sretniji koliko je bio i mlađi. Svi su nam čestitali, pa i moj instruktor, moj uspaljeni instruktor. Posljednjig dana nisam bila s njim na jedrilici. Vjerujem da je on našao neki razlog da promijeni grupu. Nije mi bio antipatičan, samo odveć klasičan. Ponovno me gledao, sada već vrlo primjetno, a ni ja nisam štedjela smješak. Možda više kao ispriku što sam ga iskoristila, a onda grubo od sebe odbila.

Popilo se dosta vina, jer instruktori su rekli kako posljednjeg dana možemo malo i pretjerati. U neko doba večeri on mi se približio, zasjevši na stolicu pored mene. Jasno da sam očekivala nekakav prijedlog, onako za kraj.

- Na kraju ovog puta ima lijepa šumica, u šumici nekoliko stolova, što misliš?

Odgovorim mu da ne mislm, ali da to nije razlog koji bi nas mogao spriječiti otići na to mjesto. Kad sam ga upitala da li je to ona šumica ispred koje svako jutro vježbama, odgovori potvrdno, siguran da moje pitanje znači i pristanak.

- U koliko?

Ne znam zašto, ali predložim točno u ponoć. Ponovno mi se nasmješi, osjećajući neku simboliku u tom dogovoru. Siguran u sebe udalji se, pridružujući se većem muškom društvu.

Moj se pogled zaustavi na mojem mladcu. Razgovarao je s dvije djevojke, iskreno se smješeći . Kad sam mu uhvatila pogled učinim neki mig, gotovo nesvjesno, koji je njegov pogled zadržao duže na mojem licu. Podignem čašu, nazdravljajući mu. I one, pozivajući me k njima. Nisam imala razloga odbiti, odnoseći sa sobom i čašu. Uskoro se razgovor pretvori u ugodni cocktel-parti, a ja sam već stajala pored njega. Šapnem mu kako nema razloga da mu bude neugodno, i štoviše, ako hoće možemo se malo prošetati. Onako, za oproštaj.

Koračali smo prema plaži, prema mjestu na kojem smo ujutro svakodnevno vježbali. Govorio mi je da ima djevojku i da je zaljubljen. Ja sam ga uvjeravala da je to lijepo i da se zbog mene ne treba bojati za svoju vezu. Osjetila sam kako mu je lakše, ali nije smogao hrabrosti zagrliti me. Obavijem mu ruku oko struka i priljubim se uz njega. Pokušao je uhvatiti moj korak, dosta nespretno. Nasmijali smo se.

Na plaži povučem ga prema šumici, nazirući u mraku stol. Osloni se na njega a ja ga strasno poljubim. Priljubljena uz njegovo tijelo osjećala sam kako je nabrekao među nogama. Na sebi je imao samo kratke hlače, jedriličarske, pokušavajući ih otkopčati.

- Hej, ne tako žurno - šapnem mu u trbuh.

Ali on je već spustio hlače, pokušavajući mi glavu gurnuti još niže, ali simpatično, nespretno i stidljivo. Polegnem ga leđima na stol, čučnuvši pored, polako ga oblizujući jezikom. Njegovo je zadovoljstvo bilo veliko. Disao je uzbuđeno, a ja se uspravim.

- Hoćeš li na mene?

Nasmijem se. Ponovno ga…

- Čekaj! - šapne - Netko ide?!

Rukama ga pritisnem na stol, uvjeravajući ga da ostane miran, i da to je iznenađenje. Ukočio se, prestrašen u svojoj nevinosti, ne znajući što učiniti. A s ruba šumice čulo se:

- Ninaaa? Niinaa?!

Šapnem mu da ovdje sam, uvjerena da nas je vidio,ali da ni on ne može skriti iznenađenje. Još ga jednom pozovem. Kad sam ugledala njegovu sjenku kako je zakoračila prema nama, bila sam sigurna da će nam se pridružiti.

Progutam mladca, slobodnom rukom skidajući gaćice, namještajući se instruktoru straga. Bila sam uzbuđena, vrlo uzbuđena, pokušavajući mu pokretima pokazati kako je sada vrijeme da uđe u mene. Mladac je još nekoliko puta podigao glavu, dvojeći između zadovoljstva i neugode. Tada osjetim njegove ruke. Uhvatim je, prislonim njegovu među noge i jako pritisnem. Gotovo da sam njegovom kožom osjetila svoju vlažnost. To mu je bilo dovoljno. Ugurao se ljutito, gotovo divlje, pokušavajući valjda dokazati da je on taj koji će u ovom dvoboju pobijediti. Ovo je za njega bila još jedna regata.

Ali, mladac je bio pod mojoj kontrolom. Svaki put kad bih osjetila kako mu muško počinje ponavljati ritam navirućeg srca, malo bih zastala, dopustila vjetru da ga ohladi, pa još. A instruktor je bio nemilosrdan. Odlučio je što prije i onako muško, bezobzirno svršiti. Nisam se bunila, osjećajući kako ću i sama svakog časa svršiti. I etooo…

Instruktor zaječi a ja ga progutam do kraja. Zadovolsjtvo se pretvori u mnoštvo pulisrajuće tekućine. Za trenutak se sve umirilo, zatim prvo izađe muško. I ja se ispravim, ne dozvoljavajući im reći ni riječi, zaključiviši:

- Neriješeno!

Instruktor je ostao tvrdoglavo muško. Navukavši hlače okrene se od nas. Ljut, jer osjećao se prevarenim. Otišao je s kratkim:

- Vidimo se!

Polegla sam na mladca i zamolila ga da šuti. Uživala sam u našoj nepokretnosti. I lijep, baš lijep završetak škole jedrenja. I ja sam nekoga nešto naučila.