Danas Komižani imaju referendum : Za ili protiv kaveza, kaveza za tune u komiškoj uvali ? Bukači viču: "To je posao desteljeća !". Istina je , ali za koga? Za njih par, najviše desetak? A ostali, što oni dobiju ? Zagađenu uvalu, uljasto more, smrdež ? Pričam priče ? Ni govora. Na Web stranicama ekološke udruge Sunce objavljeno je ono što se nedavno događalo u Španjolskoj pokrajini Murcia, gradu Cartageni (usput pogledajte kako Cartagena izgleda u reportaži koju smo napravili kada smo tamo bili sa Čigrom).
Citiramo (izvor Web stranice udruge Sunce ):
WWF, svjetska organizacija za očuvanje prirode, i druge mediteranske udruge za zaštitu okoliša objavile su poziv za akciju protiv nekontroliranog širenja tovilišta tuna. Ovaj poziv uključuje i dokument koji će ići na potpisivanje svim zemljama direktno ugroženima ovom štetnom trendu u Mediteranu (prvenstveno lokalnim ribarima, turističkom sektoru, lokalnim vlastima...).
"Ovim pozivom udruge upozoravaju da masovna ekspanzija tovilišta tuna prijeti potpunim nestankom ionako prelovljene divlje tune u Mediteranu te traže moratorij na razvoj novih dok se ne uspostavi adekvatna zakonska regulativa koja će osigurati njihovu usklađenost s eko-sustavom. S tim u vezi oni požuruju upravna tijela ICCAT-a, GFCM-a i, naročito Europske Unije kroz njihovu trenutnu reformu opće ribarstvene politike (Common Fisheries Policy - CFP), da reguliraju ovu novu aktivnost. U dodatku još traže i dokidaje svih subvencija za uzgoj tuna. Ovaj poziv upućen je i vladama Japana i Južne Koreje, kao primarnim tržištima mediteranske tune, da njihova tržišta podrže ovu buduću regulaciju.
Poziv je objavljen kao rezultat prvog mediteranskog okupljanja vodećih NGO-a s područja zaštite okoliša, najviše zaokupljenih brzom ekspanzijom ove industrije, koji je održan 04. i 05. listopada u Cartageni (pokrajina Murcia kao najveći proizvođač tovljenih tuna u zatočeništvu). Sastanku su nazočili predstavnici svih mediteranskih ureda WWF-a, kao i udruga iz Španjolske (ANSE), Maroka (AZIR), Malte (Nature Trust), Turske (SAD AFAG) i Hrvatske (SUNCE).
"Uzgoj tuna je postao rapidno rastuća industrija. Njihova ekspanzija je nekontrolirana i često prelazi zakonske okvire. Sa svojom uskom i isključivo ekonomski orjentiranom vizijom, uzgoj tuna dodatno povećava pritisak na već ozbiljno ugroženu populaciju divljih tuna. Ako se ne uspostavi efektivna regulativa tuna bi mogla potpuno nestati iz Mediterana" - rekao je Paolo Guglielmi, voditelj jedinice za zaštitu mora WWF/Med PO (Mediteranskog Programskog Ureda).
Za razliku od akvakulture, gdje se riba razmnožava i uzgaja u zatočeništvu, farme tuna koriste ulovljenu ribu. Ona se u kavezima NE RAZMOŽAVA, već samo TOVI. Ovaj visoko cijenjeni tunj se onda tovi i izvozi i to PRVENSTVENO U JAPAN za proizvodnju sushija. Tov tuna se službeno ne razumijeva kao praksa temeljena na direktnom ulovu samo da se izbjegnu regionalna i internacionalna pravila koja reguliraju ribarstvo.
Prošle godine, više od 12 farmi smještenih u Mediteranskoj regiji proizvelo je 11.000 tona tuna (za razliku od prije pet godina kada nije bilo gotovo nikakve proizvodnje) što je više od polovice svjetske proizvodnje. Bitno je još naglasiti da su ove farme prvenstveno koncentrirane Španjolskoj, Italiji, Malti i Hrvatskoj.
....
Dakle mi uzgajamo, zagađujemo naše more a Japanci žderu. Nemam ništa protiv sušija. Dapače spremam se napisati posebni esej o njemu. Ali neka suši od Jadranske tune jedu turisti koji dođu u Hrvatsku, a ne Japanci u Japanu. Za ove prve dostatna bi bila samo jedan farma na cijelom Jadranu, a Japancima nikad dosta.
Činjenica je da je tunama za opstanak potrebno čisto more s visokim koncentracijama kisika koji troše u velikim količinama, a posebno kroz procese bakterijske razgradnje organskog otpada. Zato se kavezi često premještaju. Pojava masnih mrlja oko kaveza , pitanje deponiranja krvi, iznutrica i ribljih ostataka nakon klanja, kao i veliki broj galebova na području tovilišta dovoljni su razlozi da se tunama kaže NE U KOMIŠKOM ZALJEVU, NE U CIJELOM JADRANU. Neka tune za Japance uzgajaju u Japan, a neka u Jadranu ostanu samo tune za turiste koji će na Jadran doći.
Ustvari kad bolje razmislim trebalo bi generalno zabraniti izvoz ribe iz Hrvatske. Ako hoćeš jesti Jadransku ribu , dođi u Hrvatsku, ona ti se samo ovdje služi. Možda bi to i bio dobar turistički slogan:
"Jadransku ribu možeš jesti samo u Jadranskim restoranima !"
Siguran sam da bi finacijski učinak u totalu sigurno bio veći. Možda bi neki pojedinci izgubili, ali to je njihov problem. Bitno je da društvo u totalu dobiva. I naravno , najvažnije od svega na taj se načinčuva Jadran. Čuva od prelova ribe, od nekontroliranog uzgajanja tuna, čuva od pohlepnih i gramzljivih, kojima love nikada dosta.
Kavezi za uzgoj
Tune "prasice". Tove se uvezenom haringom.
Došlo vrijeme "kolinja".
Japanski meštri nadgledaju klanje
Citiramo (izvor Web stranice udruge Sunce ):
WWF, svjetska organizacija za očuvanje prirode, i druge mediteranske udruge za zaštitu okoliša objavile su poziv za akciju protiv nekontroliranog širenja tovilišta tuna. Ovaj poziv uključuje i dokument koji će ići na potpisivanje svim zemljama direktno ugroženima ovom štetnom trendu u Mediteranu (prvenstveno lokalnim ribarima, turističkom sektoru, lokalnim vlastima...).
"Ovim pozivom udruge upozoravaju da masovna ekspanzija tovilišta tuna prijeti potpunim nestankom ionako prelovljene divlje tune u Mediteranu te traže moratorij na razvoj novih dok se ne uspostavi adekvatna zakonska regulativa koja će osigurati njihovu usklađenost s eko-sustavom. S tim u vezi oni požuruju upravna tijela ICCAT-a, GFCM-a i, naročito Europske Unije kroz njihovu trenutnu reformu opće ribarstvene politike (Common Fisheries Policy - CFP), da reguliraju ovu novu aktivnost. U dodatku još traže i dokidaje svih subvencija za uzgoj tuna. Ovaj poziv upućen je i vladama Japana i Južne Koreje, kao primarnim tržištima mediteranske tune, da njihova tržišta podrže ovu buduću regulaciju.
Poziv je objavljen kao rezultat prvog mediteranskog okupljanja vodećih NGO-a s područja zaštite okoliša, najviše zaokupljenih brzom ekspanzijom ove industrije, koji je održan 04. i 05. listopada u Cartageni (pokrajina Murcia kao najveći proizvođač tovljenih tuna u zatočeništvu). Sastanku su nazočili predstavnici svih mediteranskih ureda WWF-a, kao i udruga iz Španjolske (ANSE), Maroka (AZIR), Malte (Nature Trust), Turske (SAD AFAG) i Hrvatske (SUNCE).
"Uzgoj tuna je postao rapidno rastuća industrija. Njihova ekspanzija je nekontrolirana i često prelazi zakonske okvire. Sa svojom uskom i isključivo ekonomski orjentiranom vizijom, uzgoj tuna dodatno povećava pritisak na već ozbiljno ugroženu populaciju divljih tuna. Ako se ne uspostavi efektivna regulativa tuna bi mogla potpuno nestati iz Mediterana" - rekao je Paolo Guglielmi, voditelj jedinice za zaštitu mora WWF/Med PO (Mediteranskog Programskog Ureda).
Za razliku od akvakulture, gdje se riba razmnožava i uzgaja u zatočeništvu, farme tuna koriste ulovljenu ribu. Ona se u kavezima NE RAZMOŽAVA, već samo TOVI. Ovaj visoko cijenjeni tunj se onda tovi i izvozi i to PRVENSTVENO U JAPAN za proizvodnju sushija. Tov tuna se službeno ne razumijeva kao praksa temeljena na direktnom ulovu samo da se izbjegnu regionalna i internacionalna pravila koja reguliraju ribarstvo.
Prošle godine, više od 12 farmi smještenih u Mediteranskoj regiji proizvelo je 11.000 tona tuna (za razliku od prije pet godina kada nije bilo gotovo nikakve proizvodnje) što je više od polovice svjetske proizvodnje. Bitno je još naglasiti da su ove farme prvenstveno koncentrirane Španjolskoj, Italiji, Malti i Hrvatskoj.
....
Dakle mi uzgajamo, zagađujemo naše more a Japanci žderu. Nemam ništa protiv sušija. Dapače spremam se napisati posebni esej o njemu. Ali neka suši od Jadranske tune jedu turisti koji dođu u Hrvatsku, a ne Japanci u Japanu. Za ove prve dostatna bi bila samo jedan farma na cijelom Jadranu, a Japancima nikad dosta.
Činjenica je da je tunama za opstanak potrebno čisto more s visokim koncentracijama kisika koji troše u velikim količinama, a posebno kroz procese bakterijske razgradnje organskog otpada. Zato se kavezi često premještaju. Pojava masnih mrlja oko kaveza , pitanje deponiranja krvi, iznutrica i ribljih ostataka nakon klanja, kao i veliki broj galebova na području tovilišta dovoljni su razlozi da se tunama kaže NE U KOMIŠKOM ZALJEVU, NE U CIJELOM JADRANU. Neka tune za Japance uzgajaju u Japan, a neka u Jadranu ostanu samo tune za turiste koji će na Jadran doći.
Ustvari kad bolje razmislim trebalo bi generalno zabraniti izvoz ribe iz Hrvatske. Ako hoćeš jesti Jadransku ribu , dođi u Hrvatsku, ona ti se samo ovdje služi. Možda bi to i bio dobar turistički slogan:
"Jadransku ribu možeš jesti samo u Jadranskim restoranima !"
Siguran sam da bi finacijski učinak u totalu sigurno bio veći. Možda bi neki pojedinci izgubili, ali to je njihov problem. Bitno je da društvo u totalu dobiva. I naravno , najvažnije od svega na taj se načinčuva Jadran. Čuva od prelova ribe, od nekontroliranog uzgajanja tuna, čuva od pohlepnih i gramzljivih, kojima love nikada dosta.
Kavezi za uzgoj
Tune "prasice". Tove se uvezenom haringom.
Došlo vrijeme "kolinja".
Japanski meštri nadgledaju klanje
I na kraju prenosimo i integralnu peticiju koju su 2002. donjeli u Cartageni. Vrijedi je pročitati:
Poziv na akciju za održivim uzgojem tuna na Mediteranu
(Cartagena, 2002.)
Uvod
Sve veći broj farmi tuna na Mediteranu u posljednjih 5 godina doveo je do dosad neviđene promjene u eksploataciji zaliha "plavorepe" tune koja obitava u Mediteranu i okolnim Atlantskim vodama. Prema Međunarodnoj komisiji za očuvanje atlantske tune (ICCAT), dugotrajan i neodrživ pritisak na ribarenje "plavorepe" tune u ovom području stavio je ovu riblju vrstu u kritičnu situacju izlovljavanja. Tovilišta su znatno promijenila ritam lova ove vrste; većina ulova trenutno se oslanja na velike industrijske plivarice koje su opremljene sofisticiranim sustavima za traženje ribe. One mogu uhvatiti živu tunu koja se dalje odvozi u kaveze, smještene u priobalju, i tamo ostaju tjednima ili čak mjesecima, prije nego ih se izveze na japansko tržište za pravljenje sushi-a Širom Španjolske, Hrvatske, Malte, Turske, Italije, Maroka, Grčke, Tunis, Alžira i Libije otvaraju se nova tovilišta, a već postojana se šire.
Ovaj novi sustav - ribarenje za tov - se brzo proširio, potaknut ogromnim gospodarskim prihodima zbog velike potražnje od strane japanskog tržišta. Ova "plava" groznica, vođena isključivo očekivanim velikim i brzim profitima za nekolicinu ulagača, nije zakonski regulirana. Istovremeno, očigledno štetni rezultati ove masovne neregulirane aktivnosti utjecali su na kontroliranje i očuvanje zaliha tune, na s njima povezano udičarenje i na kvalitetu obalnih ekosustava. Osim toga, fizičko ugrožavanje ribljih zaliha, nepoštena utrka za resursima i nagativni utjecaji na tradicionalne zajednice ribara nadasve ugrožavaju njihov način zarade za život.
Stoga,
Mi, potpisnici, tražimo od Nacionalne i Lokalne uprave, Europske unije, Komisije za opće ribarstvo na Mediteranu (GFCM) i ICCAT-a da
1) odmah proglase moratorij na nova tovilišta tuna (dok se ne)
2) sastavi, u najkraćem mogućem roku, posebna i usklađena zakonska regulativu za ovu novu masovnu industrijsku aktivnost
3) produktivno nadgledaju i adekvatno kontroliraju zalihe divlje tune i povezanih populacija
4) svedu zagađenje od tovilišta na minimum
5) osiguraju kompatibilnost između prakse farmi tuna i drugih gospodarstvenih djelatnosti obalnog područja, uključujući tradicionalno ribarenje i zaštitu okoliša
6) otklone svaki oblik javnih subvencija koje podržavaju ove aktivnosti
7) uspostave suradnju s japanskom i južno korejskom vladom kako bi osigurali njihovu podršku u provođenju zakonske regulative
Potpisnici također podupiru sve napore u promicanju održive kontrole ribarenja u Mediteranu.
Oni bi trebali biti fokusirani na ponovnu izgradnju zaliha koje su previše iskorištavane, na očuvanje povezanih ekosustava, kao i na održavanje ribarenja kao načina zarade za život te na učvršćivanje GFCM-a kao pravo, regionalno, panmediteransko, produktivno tijelo za kontrolu ribarenja.
Zakonska regulativa
Moguće mjere bi uključivale "između ostalog" uspostavljane poboljšanog, strožeg sustava izvješćivanja o ulovljenim i uzgojenim tunama, obavezan statistički izvještaj o ulovima na mamac, ograničenje uzgajanja na određeni dio ukupne kvote ulova tuna ('određivanje kvote unutar kvote'), specifične standarde zaštite okoliša u tim tovilištima (određujući standarde za maksimalni otpad od hrane i kvalitetu okoliša, prihvatljivu Procjenu o utjecaju na okoliš, minimalnu udaljenost od obale i mainimalnu dubinu, itd.), kao i određivanje područja koja bi bila zatvorena za uzgajališta i za praksu riba-za-uzgoj, a rezervirana za tradicionalne ribare.