2. listopade 2023.g. napustio nas je u 78 godini Mladen Šutej, veliki jedriličar, pisac, autor reportaža, čovjek koji je otvorio potpuno novo poglavlje hrvatskog i svjetskog jedrenja. Mladen Šutej je plovio na tri broda Hir 2 (6,5 m), Hir 3 (10 m) i Hrvatska čigra (19,8 m),
U svojim plovidbama je 6 puta Atlantik (jednom solo kao drugi Hrvat u povijesti nakon kapetana Nikole Primorca), dva puta Pacifik (jednom solo kao prvi Hrvat u povijesti) , jednom Indijski ocean i tri puta Labradorsko more. Dva je puta bio na Rtu Cape Horn, jednom prošao rt Dobre Nade i bio na svim svjetskim kontinentima uključujući i Antarktiku. Ukupno je prejedrio oko 230.000 milja, što je ekvivalent 7 puta oko svijeta ...
Napisao je 8 knjiga (Priče s oceana. Život pod jedrima, Taktike na olujnom moru, Na rubovima svijeta, Jedrilicom oko Cape Horna, Izazov Atlantik, Ocean i druge priče i Čigra i ja) , bio glavni urednik i koautor (Šutej, Stipaničev, Miloš, Gerovac, Ilić) Nautičkog peljara Jadrana, priredio je stotinjak reportaža, a u suradnji s televizijama snimio i realizirao 35 dokumentarnih emisija o ekspedicijama Arktik - Antartik i Čigrom oko svijeta. Sve se to može pronaći na stranicama www.mladensutej.com , a Mladen je i autor virtualne Škole jedrenja Mladen Šutej .
In memoriam na barba Mladena u nastavku prenosim razgovor koji je za Morsko prase s Mladenom vodio Damir Miloš 31. kolovoza 2000.g. netom prije ekspedicije Čigrom oko svijeta.
|
|||||||||||||
Mladen Šutej
|
Pitanje: Suvremen čovjek okruglost Zemlje doživljava u smjeru istok-zapad, slijedeći paralele, kružnice zatvorene u sebe, usporedne s ekvatorom. Nakon oplovljavanja Zemlje u smjeru sjever-jug, razlikuje li se Vaša percepcija svijeta u odnosu na ovu uobičajenu? Odgovor: Možda ću najbolje odgovoriti na ovo pitanje ako ispričam jednu dosjetku koja mi je pala na pamet prilikom povratka u Gibraltar, dakle, kad smo uistinu oplovili svijet u smjeru sjever-jug. Naime, sjetio sam se jednog Magellanova kapeta, koji je, podnoseći izvješće kralju rekao da su otišli na zapad, a vratili se s istoka, što će reći da je Zemlja okrugla. Pred Gibraltarom, rekao sam posadi, otišli smo na sjever a vratili se s juga. Dakle, Zemlja nije samo okrugla, već je i kugla.
Pitanje: Svaki iskusan pomorac, mislim da to mogu reći, uvijek zna gdje se on i njegov brod nalazi. Nebrojeni su znakovi koji upućuju na to. Na primjer položaj Sunca… Odgovor: Da, i na tom smo se putovanju orjentirali prema Suncu. Ali ono vam u dva u noći bliješti točno u oči. Neobično, ali čovjek se brzo privikne…U takvim uvjetima često sam se prisjećao i čudio onima koji su prije tristotinjak godina plovili ovim morem, dok su ljudi još vjerovali da je Zemlja ravna ploča. Koliko im je hrabrosti trebalo da zaplove, npr. Labradorskim morem vjerujući da svaki čas mogu pasti preko nekakvog ruba… Pitanje: Možete li nam predočiti stvarnu veličinu Sjevernog Pola?
Pa, prije bih to pokušao objasniti jednim drugim osjećajem, naime osjećajem nesigurnosti, gotovo nemoći, a taj osjećaj onda od skromnih veličina u kilometrima, stvara golema prostranstva. Ma koliko mali bio pol, sjeverni ili južni, čovjek ga doživljava golemim jer se osjeća kao da ne može upravljati svojom sudbinom. Usporedimo li to s drugim morima, oceanima, mogu reći da je sigurnost odluka koje donosi kapetan gotovo 95 %, dakle gotovo da i ne griješi. Međutim u predjelima oko pola, sigurnost donošenja pravilnih odluka, uvjerenost u njihovu ispravnost, ako govorimo o postocima, nije veća od 20 - 30 %. U donošenju tih odluka osjećao sam se kao osuđenik na smrt. Kada se iscrpe sve pravne mogućnosti, nadu vidite još samo u guverneru, onom koji vas može nekim čudom pomilovati.
Pitanje: Pomorci su oduvijek bili ljubitelji ribarski priča. Što su odlazili više u nepoznato to su čudovišta koja su sretali bila veća a oluje i valovi opasniji. Vi, čini mi se, ostajete nepopravljivi realist? Odgovor: Osobno smatram to pretjerivanje antipropagandom jedrenja, čemu je cilj veličanje vlastite hrabrosti, a time se uistinu ne postiže ništa. Pokatkad smo stvarno bili u teškim situacijama, možda i pogibljenim, ali svo ostalo vrijeme živimo onako kako hoćemo, uživajući. To je dovoljna nagrada za napore koje pretpostavljaju dugotrajna putovanja. Mislim da nije potrebno nečije divljenje izazivati pričama koje su pune pretjerivanja. Uostalom, ja vrlo rijetko pričam o svojim doživljajima s putovanja. Razlog tome je što vrlo brzo shvatite da ljude to i ne zanima. Oni su, u stvari, ti koji bi htjeli da ih ja slušam, jer možda su doplovili do Italije ili ih je zahvatila nekakva nevera. Ja nemam potrebe za dokazivanjem, osim samome sebi daleko od očiju drugih. Pitanje: U svoj novi projekt (jasno, ponovno oko Svijeta) uključili ste i ljude koji su učestovali u prijašnjim projektoima, premda se poneka znalo čuti da su odnosi između vas zahladili. Priča se i o Vašem teškom karakteru. Znači li to da ste Vi popustili ili su oni priznali vaš neprikosnoveni autoritet na projektu?
Istina, imam autoritet. Ali, na brodu sebe ne izuzimam ni iz čega. U gvardijama sam, kuham, obavljam sve ono što je dužnost i drugih članova posade. Ipak, jasno je da na brodu uvijek postoji glavni i odgovorni. Na žalost, nakon svih naših putovanja, zahvaljujući prvenstveno medijima, sva slava pripadne meni. To nikada nije bio moj cilj, uostalom, zato često novinare upućujem na svoje suradnike. Ja ne zaboravljam da je gotovo 700 ljudi bilo uključeno u moj posljednji projekt. Svako je od njih zaslužan za uspjeh projekta na određeni način. A što se tiče mojoh najbližih suradnika, ja sam svakim danom sve svijesniji koliko oni vrijede i da ih je teško zamijeniti. Pitanje: Svaki Vaš projekt kreće iz Hrvatske i onda nestaje na horizontu. Nije li to ipak nekakav bijeg iz ovog našeg okruženja? Odgovor: Pa, gledajte, ja sam mnogo puta u životu pokušavao ispraviti “krive Drine”, ali sada za to više nemam živaca. Ne želim se više niti sjećati mnoštva projekata koje sam predlagao a nailazili su na apsurdne prepreke. Škola koju sam godinama vodio u Biogradu vraća mi uloženi trud na najbolji mogući način. Mnogi koji su bili u toj školi danas plove, često ih srećem, a nema ničeg vrijednijeg od susreta na moru s tim ljudima. Drago mi je što sam im usadio tu početnu klicu zaljubljenosti u more, u jedrenje. Osim toga tu je i nekoliko knjiga koje sam napisao i nadam se da one svjedoče o tome da ipak znamo jedriti. Pitanje: Čigra kreće na još jedno nevjerojatno putovanje. Jeste li zadovoljni sa stanjem broda i opreme? Odgovor: Da, premda na brodu uvijek ima nešto što se može učiniti još boljim. Neprestano održavanje broda obveza je svakog člana posade. Uostalom, ovo je ponovno projekt koji će uključiti velik broj ljudi. Svaki od njih mora shvatiti da održava brod za sebe ali i za svakog tko će na brod tek doći. U tome svatko mora naći posebno zadovoljstvo. Što reći?! Sretno!
|
Napomena: Fotografije u uvodu su sa stranice www.mladensutej.com .