Domaćin kongresa FIJET-a (svjetske udruge turističkih novinara i pisaca u turizmu) 2016. godine bila je Rusija. Nakon kongresa u Moskvi domaćin je organizirao postkongresnu stručnu turu u osmi po veličini grad Ruske Federacije - grad Kazan, glavni grad Republike Tatarstan, ali grad koji je ukazom 2009.g. proglašen 'trećim glavnim gradom Ruske Federacije'. Impresije s putovanja u Kazan prenosimo u dvije slike. Prva se bavi turističkim znamenitostima Kazana i okolice, a druga tatarskom gastronomijom.
Kazan je, s približno 1.150.000 stanovnika, po veličini osmi grad Ruske Federacije i glavni grad Republike Tatarstan, ali i grad koji je ukazom 2009.g. proglašen 'trećim glavnim gradom Ruske Federacije'.. Smjestio se u europskom dijelu Ruske Federacije na mjestu gdje se rijeka Kazanka uljeva u Volgu, sigurno najvažniju rijeku ovog dijela Rusije koja Kazan spaja na jugu s Kaspijskim morem, a na sjeveru preko Mariinsk sustavom kanala s Baltikom. Upravo ovaja položaj napravio je od Kazana glavni grad Tatarske Republike. Kazan je danas moderni grad i veliko gradilište s obzirom da će se u Kazanu 2018.g. održati svjetsko prvenstvo u nogometu - FIFA svjetski kup. Na obnovi turističkih spomenika daleko su odmakli, pa pogledajmo u foto reportaži Kazan i njegova okolica, prije svega arheološka nalazišta Sviyazhsk i Bulgaria. Kazan je već i danas značajno turističko odredište koje godišnje posjeti više od 2,5 milijuna turista i bilježi rast iz godine u godinu.
Centralni turistički spomenik Kazana ja Kazanski Kremlin koji godišnje posjeti više od 1,5 mijuna ljudi. U Kazanskom Kremlju na jedno mjestu mogu se pronaći spomenici koji pokazuju da u Tatarstanu skladno žive muslimani i katolici ...
O svemu tome nam je vrlo detaljno pričala šarmantna voditeljica na tečnom engleskom (iako nikada nije bila izvan Ruske Federacije).
Kazanski Kremlin je pun spomenika ...
pravoslavnih crkava ...
izvrsno restauriranih freski
ali i islamskih bogomolji ...
također izvrsno obnovljenih. Sve bogomolje nisu samo spomenici, već su i aktivne bogomolje..
Na ulazu u Kremlin je i toran sa zvjezdom kakva se može pronaći i u Moskovskom Kremlju.
Na ulazu u Kremlj obnovljena su i stara gradska vrata dana i noći.
I ostale bogomolje izvan Kremlja, kako pravoslavne, tako i islamske su obnovljene, ...
ali Kazan je i moderan grad s puno primjera moderne arhitekture.
Osim zgrada posebno bogatstvo grada su i ljudi koji žive u suživotu. U Kremlju su nam prikazali tatarsko svečano odjevanje ...
bogato ukrasima.
U Kazanu je podjednako stanovika pravoslavne vjeroispovjesti koje se oblaće u skladu sa svojim obićajima,
ali i islamske, također obućene ...
u skaldu sa svojom tradicijom.
....
Maknimo se sada iz Kazana u mjesto Sviyazhsk, otok- spomenik smješten na ušću rijeke Svyaga u Volgu. Otok je posebno značajan za povijest Tatarske Republike. Priča kaže da je ruski car Ivan Grozni na ovom mjestu sagradio vojni logor nakon još jednog bezuspješnog pokušaja zauzimanja grada Kazana. U to vrijeme (prva poloviva VI. st.) Kazan je bio glavni grad Bugarsko - Tatarsko - Turske države kojoj je načelu bio Kazanski kan. Genghis. Rusi i Tatari su bili u sukobu već stotina godina, otkada su Tatari u Bulgariji prigrlili Islam (više o Bulgariji u nastavku reportaže).
Ivan Grozni je na povlačenju iz Kazana negdje oko 1550.godine odlučio na otoku Sviyazhsk na mjestu gdje se rijeka Sviyaga uljeva u Volgu, 30 km od Kazana oformiti vojni logor kojim bi kontrolirao plovidbu po Volgi i ponovio napade na Kazan. Kako Tatari ne bi otkrili što Ivan Grozni radi cijeli drveni grad je napravljen u mjestu Uglich, skoro 700 km uzvodno na Volgi i donesen brodovima te u kratkom vremenu složen na lokaciji.
Kazan je na kraju poražen, a grad Sviyazhsk je nastavio rasti kao trgovačko središte. Crni dani Sviyazhska su počeli nakon Oktobarske revolucije kada je uništeno više od pola grada, a druga polovica je postala boljševički zatvor. Bolje vrijeme za Sviyazhska počinje 1960. kada je grad upisan na UNESCO listu. U zadnjih desetak godina grad je temeljno obnovljen, te je postao vrlo važno turističko odredište Tatarske Republike.
Većina turista koji dođu u kazan posjete i Sviyazhska.
Sviyazhska je sa svih strana okružena vodom.
Vodeni putevi je prema sjeveru spajaju s Baltičkim, a prema jugu s Kaspijskim morem.
Mjesto je temeljno obnovljeno, ali što je i zanimljivo ljudi koji su i prije živjeli u njemu žive i danas, samo što im je sada glavni izvor prihoda turizam.
Lijevo je restaurirana drvena crkva iz vremena Ivana Groznog. Sve su kuće bile projektirane po principu 'Lego' kocaka tako da se mogu jednostavno složiti na odredištu.
U lokalnom muzeju dobro je ilustrirana povijest Sviyazhska-a,
Maketama je prikazano kako je mjesto izgledalo u vrijeme Ivana Groznog, ...
ali i kako su ljudi bili obučeni u to doba.
Dio nekadašnje atmosfere rekonstruirali su nam pripadnici lokalne etno grupe koji još uvijek prakticiraju stare ratničke vještine mačevanja,
ali i gađanja iz luka,
što rado prenose i turistima.
Oko restorana koji može ugostiti i velike grupe ljudi ...
sagrađeno je i prodajno selo sa suvenirima i proizvodima.
Proizvode od gline proizvodi ...
lokalni majstor koji vaze proizvodi zavezanih očiju kako mu vid ne bi smetao osjećaju opipa u prstima.
U hladnim ruskim danima može te ugrijati samo vrući čaj iz samovara.
Lokalni proizvodi su i sušene ribe iz rijeka koje okružuju Sviyazhska.
A ovo i nekoliko simpatičnih, nasmijanih lica prodavačica ...
...
...
...
a evo i najljepšeg osmjeha mjesta Sviyazhska ...
a i krafne su bile izvrsne ...
Mlada konobarica koja radi u centralnom restoranu Sviyazhska, ...
a sve nas je potpuno neizainteresirano pratila mačja obitelj koja se zbog hladnoć držala stisnuto jedno uz druge.
I na kraju reklama za prodaju lokalnog meda pokazuje posebni smisao za humor i reciklažu stanovnika Sviyazhska.
Drugi značajni turistički lokalitet u okolici Kazana je Bolghar nekada glavni grad Volga - Bulgarie, povijesne Bugarske države koja je postojala od VII. do XIII. stoljeća. Od 2014. stari grad Bolghar je došao na UNESCO listu. Za Tatare Bolghar je važan zbog toga što su na ovoj lokaciji prihvatili islam, pa je i danas na taj dan velika islamska svetkovina na kojoj se okupe tatarski vjernici.
Danas se u Bolgharu ne vidi puno, ali što je ostalo najbolje pokazuje maketa u velikom, suvremenom muzeju.
Ništa bez vode,
ali i osmjeha uz neibježnu kruh i sol kao izraz dobrodošlice.
Jedno uz drugoga, pravoslavna crkva i minaret koji je jedini ostao od džamije.
Bolghar je i odredište na kojem se zaustavljaju brojni riječni kruzeri koji plove Volgom, a odmah uz pristanište je veliki, suvremeni muzej koji najbolje pokazuje povijest Bolghara, ali i Tatarstana.
U muzej se smije samo u zaštićenim cipelama.
U početku su kuće u Bolgharu ovako izgledale.
Ostaci starih crteža i pradavne povijesti ...
i rekonstrukcija vojnika konjanika iz XIII. stiljeća.
...
Tipična nošnja puka.
i uglednog građanina.
Muzej obiluje zanimljivim slikama i freskama, kao ova s prikazom grčke vatre, ...
a na centralnom mjestu je slika trenutka kada Tatari prihvaćaju islam kao službenu religiju.
U Bolgharu se čuva i najveći Kuran na svijetu ...
težak 800 kg i
optočen dragim i poludragim kamenjem.
Kako Bolghar posjećuje puno turista, sagrađen je i suvremeni ugostiteljski objekt u tredicionalnom tatarskom stilu.
Uz njega je i rekonstruirana mala vodenica.
Cijeli je objekt sagrađen od drvenih trupaca, ...
a krovna konstrukcija je posebno impresivna.
U restoranu se nudi i tradicionalna tatarska hrana, ali o tome u posebnoj reportaži.
